Olivera Katarina

Naša glumica i pjevačica Olivera Katarina je svakako jedna od diva bivše Jugoslavije, čiji uspjeh je prevazišao granice ove zemlje i koja je zaigrala u mnogim filmovima strane produkcije. Jednu od svojih najznačajnijih uloga odigrala je u filmu Skupljači perja (1967) reditelja Aleksandra Petrovića. Ulogom pjevačice Lenke pokazala je svoj veliki glumački i vokalni potencijal, dok je sam film bio nominovan za nagradu Zlatna palma u Kanu, kao i za nagradu Oskar, što su uspjeli samo rijetki naslovi sa ovih prostora. Pored toga, Katarina se istakla kao vrhunski interpretator izvornih narodnih pjesama i ciganskih romansi i održala je stotine koncerata širom svijeta. Snimila je ploče sa srpskom, ciganskom, grčkom, indonežanskom i crnačkom muzikom. Ostala je zapamćena kao jedna od rijetkih dama pred kojom je klečao čuveni španski umjetnik Salvador Dali i to nakon njenog koncerta u Parizu. Čuveni umjetnik je bio prosto oduševljen njenom ljepotom i glasom.

"Svi reditelji su od mene tražili da se skidam, a to nikada nisam htela da prihvatim, zato sam odbijala uloge. Retko koji film je bio da reditelj nije hteo da me svuče. Bila sam istrajna i tu je bilo problema. Smatrala sam da je ulaženje u moju intimu nedopustivo", ispričala je Katarina jednom prilikom.

Olivera Petrović je svoju glumačku karijeru započela ulogom u filmu Dobra kob (1964), da bi zatim zaigrala u filmovima Put oko sveta (1964), Roj (1966), San (1966), Ponedjeljak ili utorak (1966) reditelja Vatroslava Mimce, Vojnik (1966), Uzrok smrti ne pominjati (1968), Ima ljubavi, nema ljubavi (1968), Planina gneva (1968), Derviš i smrt (1974), Partizani (1974), Crveni udar (1974) i Polenov prah (1974).

Pored toga igrala je u filmovima strane produkcije, pretežno italijnske i zapadnonjemačke. Treba izdvojiti naslove Kiss Kiss, Kill Kill (1966), Poslednji obračun (1968), Špijunka bez imena (1969), Oznaka đavola (1970), A Big Grey-Blue Bird (1970), En i Eva (1970) i Goja (1971).

Nakon dugog odsustva, ponovo smo je gledali u filmu Čarlston za Ognjenku (2008) reditelja Uroša Stojanovića. Riječ je o posljednjoj ulozi u njenoj dosadašnjoj karijeri.