Olivera Katarina

Jugoslovenska i srpska glumica i pjevačica Olivera Katarina je svakako jedna od najvećih diva bivše Jugoslavije. Postigla je veliki uspjeh u različitim oblastima umjetnosti. Jednu od najznačajnijih uloga je odigrala u filmu Skupljači perja (1967) reditelja Aleksandra Petrovića. Ulogom pjevačice Lenke pokazala je svoj veliki glumački i vokalni potencijal, dok je sam film bio nominovan za nagrade Zlatna palma i Oskar, što su uspjeli samo rijetki naslovi sa ovih prostora. Katarinin uspjeh je prevazišao granice ove zemlje i ostvarila je zavidnu inostranu karijeru. Gledali smo je u filmovima Komesar Iks (1966), Posljednji obračun (1968), Špijunka bez imena (1969), Oznaka đavola (1970), A Big Grey-Blue Bird (1970), En i Eva (1970) i Goja (1971). Pored toga, Katarina se istakla kao vrhunski interpretator izvornih narodnih pjesama i ciganskih romansi i snimila je ploče sa srpskom, ciganskom, grčkom, indonežanskom i crnačkom muzikom. Nakon njenog koncerta u Parizu, čuveni španski umjetnik Salvador Dali je bio toliko očaran njenom ljepotom i glasom da je prosto kleknuo pred njom.

 

"Svi reditelji su od mene tražili da se skidam, a to nikada nisam htela da prihvatim, zato sam odbijala uloge. Retko koji film je bio da reditelj nije hteo da me svuče. Bila sam istrajna i tu je bilo problema. Smatrala sam da je ulaženje u moju intimu nedopustivo", rekla je Katarina.

 

Olivera Petrović je rođena u Beogradu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Još kao djevojčica pokazivala je veliko interesovanje prema umjetnosti. Umjetničko ime i izabrala po majci. Filmsku karijeru je započela glavnom ženskom ulogom u drami Dobra kob (1964) reditelja Milutina Kosovca, u kojoj još glume Velimir Bata Živojinović i Bert Sotlar. Pokazala je odmah veliku prirodnost i da se odlično snalazi ispred kamere.

 

Zatim je zaigrala u filmovima Put oko sveta (1964), Roj (1966), San (1966), Ponedjeljak ili utorak (1966) reditelja Vatroslava Mimce, Vojnik (1966), Uzrok smrti ne pominjati (1968), Ima ljubavi, nema ljubavi (1968), Planina gneva (1968), Derviš i smrt (1974), Partizani (1974), Crveni udar (1974) i Polenov prah (1974).

 

Uporedo sa ovim filmovima, zaigrala je u televizijskim serijama Partizani (1976), Sedam plus sedam (1979), Zeleni kabare (1979) i Vuk Karadžić (1987).

 

Nakon dugog odsustva, ponovo smo je gledali u filmu Čarlston za Ognjenku (2008) reditelja Uroša Stojanovića. Riječ je o posljednjoj ulozi u njenoj dosadašnjoj karijeri.