Vilijam Hart ( 1950 - 2022)

Američki glumac Vilijam Hart (1950-2022) je jedan od najboljih glumaca svoje generacije i slobodno možemo reći istinski gospodin glume. Ostao je zapamćen po savršenoj dikciji i po izrazitom stasu i nagrade ga prosto nisu mogle zaobići. Uspio je krajem osamdestih godina da zabilježi čak tri uzastopne nominacije za nagradu Oskar. Prvu nominaciju je osvojio za dramu Poljubac žene pauka (1985), zatim za film Djeca manjeg Boga (1986), da bi posljednju od navedenih osvojio za ulogu u filmu Televizijske vijesti (1987). Već prva nominacija je bila uspješna i ovaj glumac je osvojio ovu prestižnu nagradu. Pored toga, Hart je imao veoma dobru saradnju sa američkim rediteljem i scenaristom Lorensom Kasdanom. Zapažene uloge je odigrao i u televizijskim serijama Golijat (2016-2021), Kondor (2018-2020) i Panteon (2022-2023).

Vilijam Hart je karijeru počeo krajem sedamdesetih godina prošloga vijeka, da bi prve značajnije uloge odigrao u filmovima Korjeni priviđenja (1980) reditelja Kena Rasela i Očevidac (1981). Glumac se u veoma kratkom periodu profilisao u jednog od najtalentovanijih glumaca u Holivudu. Treba izdvajamo njegovu saradnju sa rediteljem Lorensom Kasdanom, koju su započeli na jedan zaista nezaboravan način. Prvo su zajedno snimili neonoar erotski triler Tjelesna strast (1981), u kojem još glume Ketlin Tarner i Miki Rurk. Hart je odlično odigrao advokata koji započinje opasnu vezu sa atraktivnom ali opasnom mladom ženom. Hart i Kasdan su kasnije snimili filmove Velika jeza (1983), Slučajni turista (1988) i Volim te do smrti (1990). Iako je riječ o zanimljivim naslovima, kvalitetom su ispod njihovog prvog zajedničkog filma.

Oopularnost ovog glumca je zatim počela da blijedi, iako je on sam najmanje kriv za to. Nastavio je da pruža kvalitetne uloge i to u filmovima Elis (1990) reditelja Vudija Alena, Doktor (1991), Do kraja svijeta (1991) reditelja Vima Vendersa, Gospodin Čarobni (1993), Žena pod ucjenom (1994), Drugi najbolji (1994),   Dim (1995), Džejn Ejr (1996), Kauč u Njujorku (1996), Majkl (1996), Voljen (1997), Mračni grad (1998), The Proposition (1998), Izgubljeni u svemiru (1998), Prava stvar (1998), Veliki mesingani prsten (1999), 4-ti sprat (1999), Sunshine (1999) i Čudotvorac (1999).

U novom vijeku je uspio da vrati dio stare slave i da sarađuje sa nekim od najvažnijih reditelja u Holivudu. Zaigrao je ulogu sekretara Tadeusa Rosa u Marvelom filmskom serijalu i uglavnom smo ga gledali u ulogama običnih i dobronamjernih ljudi. Izuzetak je svakako psihološka drama Istorija nasilja (2005) kanadskog reditelja Dejvida Kronenberga, u kojoj je prosto briljirao u ulozi proračunatog i surovog mafijaškog bosa. Zanimljivo je da njegova uloga broji nepunih deset minuta.

Upitan za ovu kratku ali efektnu ulogu i saradnju sa rediteljem Dejvidom Kronenbergom, glumac je odgovorio: „Dejvid Kronenberg je bio tako ljubazan prema meni. Stigao sam deset dana prije početka snimanja mojih scena. Snimao sam samo par dana. Vjerujem da nema malih uloga, samo mali glumci. Takozvani glavni likovi? Ko su zapravo oni? Svi smo mi glavni likovi. Svi smo mi glavni likovi u našim životima“.

Gledali smo ga i u filmovima Vještačka inteligencija (2001) reditelja Stivena Spilberga, Rijetke ptice (2001), Prestrojavanje (2002), Besmrtna ljubav (2002), Plavi leptir (2004), Selo (2004) reditelja M. Najta Šjamalana, Kralj (2005), Malo sutra (2005), Sirijana (2005), Dobar pastir (2006), Gospodin Bruks (2007), U divljini (2007), Buka (2007), Žuta maramica (2008), Endgame (2009), Grofica (2009), Robin Hud (2010) reditelja Ridlija Skota, Late Bloomers (2011), Domaćin (2013), Nestanak Eleni Rigbi (2014), Zimska priča (2014), Trka (2016), Sezona čuda (2018), Uz sve počasti (2019) i Kraljeva ćerka (2022).