Dejvid Kronenberg

Kanadski reditelj Dejvid Kronenberg je prvenstveno zaslužan za jedan neobičan podžanr horor filma, koji se naziva tjelesni horor ili biološki horor. Filmovi iz ovog podžanra imaju za cilj da kritikuju brz napredak tehnologije i njen uticaj na prosječnog čovjeka, ali i da prepadnu uznemirujućim prikazima povrijeđivanja ljudskog tijela. Često prikazuju različite tjelesne transformacija i na taj način izazivaju strah i jezu kod gledaoca. Zboga svega toga veliki dio Kronenbergove karijere se ne može preporučiti prosječnom ljubitelju filma. Međutim svi oni koji imaju jak stomak za ovu vizuelnu torturu su nagrađeni intrigantnim temama, britkim kritikama i zaista kvalitetnim glumačkim ostvarenjima. Odličnu saradnju ima sa danskim glumcem Vigom Mortensenom. U svakom slučaju, Kronenberg je jedan izuzetno talentovan, iako kontraverzan filmski autor, sa mnogim intrigantnim filmskim naslovima.

Dejvid Kronenberg je karijeru počeo još sredinom šezdesetih godina prošloga vijeka i to nizom kratkih filmova i televizijskih filmova. Njegovi prvi dugometražni filmovi su Zločini budućnosti (1970), Drhtavica (1975), Bjesnilo (1977) i Fast Company (1979). Ovi filmovi su odmah ili u budućnosti skrenuli pažnju bar manjeg dijela publike i stekli svojevrsni kultni status.

Kroneberg je svoj veliki talenat demonstrirao osamdesetih godina, kada je snimio neke od svojih najboljih filmova. Pokazao je veliki talenat u pravljenju klaustofobične i turobne atmosfere, a takođe je pokazao veliko umijeće u radu sa glumicima. U svakom slučaju ljubitelji horor žanra su sa velikim nestrpljenjem čekali njegov naredni film. Treba izdvojiti horor filmove Leglo (1979), Kontrolori (1981), Videodrom (1983), Zona mrtvih (1983), Muva (1986) i Kobni blizanci (1988).

Nažalost, devedesete godine su bile manje uspješne. Njegov višegodišnji angažman u filmu Totalni opoziv je propao zbog neslaganja sa producentima ovog filma, da bi uloga reditelja na kraju pripala Holanđaninu Polu Verhovenu. Verhovenovi filmovi Goli ručak (1991) i M. Baterflaj (1991) su naišli na razočaravajuće kritike, da bi utisak o reditelju popravili naslovi Sudar (1996) i Postojanje (1999).

Novi vijek je započeo podcjenjenim psihološkim trilerom Spajder (2002), da bi zatim ostvario odličnu saradnju sa glumcem Vigom Mortensenom. Saradnju su započeli akcionom trileru Istorija nasilja (2005), u kojem je Mortensen pružio odličan portret naizgled prosječnog čovjeka, kojeg sustižu duhovi prošlost. Treba pohvaliti i izvrsnu minijaturu glumca Vilijama Herta u ulozi surovog mafijaškog bosa. Film je dobio odlične ocjene kritike, koji su naveli sličnost sa noar filmove iz prošloga vijeka, ali i veliku hrabrost u modernijem pristupu ovoj tematici i ovom žanru. Kronenberg i Mortensen su ponovo sarađivali u filmovima Zakletva (2007), Opasan metod (2011) i Zločini budućnosti (2022).

Pored toga, Kronenberg je imao zanimljivu saradnju sa britanskim glumcem Robertom Patinsonom, sa kojim je snimio filmove Kosmopolis (2012) i Mape do zvijeza (2014).