Izabel Iper

Velika francuska glumica Izabel Iper se može pohvaliti sa zaista impresivnom glumačkom karijerom i brojnim nagradama. Osvojila je po dvije nagrade za najbolju glumicu na filmskim festivalima u Kanu i Veneciji, a rekordnih šesnaest puta je nominovana za nagradu Cezar, koji je osvojila dva puta. Poznati časopis New York Times je 2020. godine uvrstio na svoju listu najvećih glumačkih imena u ovom vijeku. Možda najveća pohvala je činjenica da se mnogi reditelji uporno vraćaju ovoj glumici i traže novu saradnju sa njom.

 

Izabel Iper je počela sa glumom sedamdesetih godina prošloga vijeka i brzo je postala jedna od najtraženijih francuskih glumica. Nije bježala od teških i zahtjevnih uloga, nego je, naprotiv, uvijek oscilirala prema ulogama žena koje su pretrpile različite nedaće od strane jačega pola, ali koje nisu klonule duhom, naprotiv. Sarađivala je u ovom periodu sa nekim od najznačajnijih francuskih reditelja. Sa rediteljem Bertranom Blijerom snimila je filmove Going places i Djevojka mog najboljeg druga, dok je sa rediteljem Bertranom Tavarnijerom snimila Sudija i ubica i Coup de torchon. Igrala je i u filmovima Lulu reditelja Morisa Pijalata, Opsjednuta poljskog reditelja Andrzeja Vajde, a gledali smo je i u filmovima čuvenog francuskog reditelja Žan Luk Godara Svako za sebe i Strast. Jednu od najuspešnih saradnji Iper je ostvarila sa francuskim rediteljem Klodom Šabrolom sa kojim je tokom narednih decenija radila na kontraverznim filmovima Violeta Nozijer, Story of woman, Gospođa Bovari, Ceremonija, The Swindle i Noćno piće.

 

Iako popularna na rodnoj grudi, Iper je bila priličan anonimus u Holivudu. Priliku da se pokaže "preko bare" dobila je vestern filmom Vrata raja iz 1980. godine, reditelja Majkla Čimina. Ovaj vestern je nažalost izbrojao rekordne gubitke na bioskopskim blagajnama i oštetio karijeru većine svojih aktera. Zapravo se smatra za jedan od najvećih filmskih promašaja u Holivudu. Reputaciju među američkom publikom, Iper je popravila tek krajem decenije u trileru Prozor spavaće sobe iz 1987. godine, reditelja Kertisa Hensona.

 

Ljubitelji domaćeg filma su je možda zapazili u drami Seobe iz 1994. godine, reditelja Aleksandra Petrovića, nastaloj po istoimenom romanu Miloša Crnjanskog. U filmu još igraju Dragan Nikolić, Predrag Miki Manojlović, Ričard Beri, Erland Jozefson, Rade Marković i Petar Božović.

 

Njene vjerovatno najbolje i najzrelije uloge su došle u ovom vijeku i to u filmovima Profesorka klavira iz 2001. godine, reditelja Majkla Hanekea i Ona iz 2016. godine, holandskog reditelja Pola Verhovena, koji su takođe izazvali velike kontraverze. U prvom filmu glumi seksualno represivnu profesoricu, koja stupa u vezu sa svojim učenikom, dok u Verhovenom filmu Iper briljantno glumi poslovnu ženu, koja pokušava da pronađe muškarca koji je silovao. Glumica je kasnije ponovila saradnju sa rediteljem Hanekeom na filmovima Ljubav, Vrijeme vuka i Srećan završetak. Svakako treba još izdvojiti odlične uloge u filmovima Osam žena, Bijeli materijal rediteljice Kler Deni, Snažnije od bombi i Greta irskog reditelja Nila Džordana.

 

Upitana od strane novinara, zašto su ljudima potrebni filmovi u životu, Iper je odgovorila: "To je veoma dobro pitanje. Potrebni su nam jer je to drugačiji način da natjeramo našu maštu da putuje. Možemo staviti poeziju, inteligenciju, ljepotu u filmove, to je način ponovnog kreiranja stvarnosti, što je važno. Ako imate samo realnost, to nije dovoljno. Potrebna vam je transformacija stvarnosti, potrebno vam je slikarstvo, muzika, pozorište i bioskop".

 

Izabel Iper je jedna od najznačajnijih francuskih glumica koja još uvijek snima filmove i koju sa razlogom bije glas da je jedna od najtalentovanijih glumica na svijetu.