Miodrag Petrović ( 1924 - 2003)

Miodrag Petrović zvani Čkalja (1924-2003) je svakako jedan od najvećih komičara na ovim prostorima Sudbina zaista ponekad pokazuje nevjerovatan smisao za humor, kao u ovom slučaju, kada se jedan komičar ovakvog kalibra rodio upravo na Svjetski dan šale. Petrović je bio naročito tražen u drugoj polovini prošloga vijeka, kada je zaigrao u mnogim značajnim filmovima i televizijskim serijama. Treba svakako izdvojiti njegovu saradnju sa kolegom Pavlom Vuisićem sa kojim je snimio televizijske serije Kamiondžije (1973) i Kamiondžije opet voze (1984). Dva vozača, malo jača, pokazali su se kao idealan tandem i teško da ćemo ikada više vidjeti ovakav jedan spoj različitih glumačkih senzibiliteta. O njihovoj saradnji kruži mnoštvo urbanih legendi, od kojih jedna kaže da dvojica Kamiondžija uopšte nisu međusobno razgovarali tokom ove saradnje. Ove glasine su svojevremeno demantovali članovi porodice Petrović, rekavši da su dvojica glumaca privatno bili dva potpuno različita karaktera i da se nisu previše družili, ali da je priča o njihovoj netrpeljivosti daleko od istine. Bilo kako bilo, Petrović je dobitnik dvije prestižne nagrade koje se dodjeljuju za životno djelo i to Nušićeva nagrada (1991) i nagrada Zlatni ćuran (2001). Riječ je svakako neponovljivom komičaru za kojeg sa veliko sigurnošću možemo reći da je obilježio drugu polovinu prošloga vijeka.

 

"Nisam ja ni radio za penziju, radio sam, to je bilo moje zaveštanje Balšićevoj ulici u Kruševcu, jednoj siromašnoj ulici, da ću da uveseljevam narod, da ću da mu pružim radost. I to sam uspeo. Znate, kad dobijete pismo, kad vam neko napiše, neki invalid, hvala vam na satu života, to se ne da platiti. On je za vreme moje emisije zaboravio na svoja kolica, uživao je i smejao se", bile su Čkaljine riječi u jednom od posljednjih intervjua koje je dao.

 

Miodrag Petrović je svoj čuveni nadimak stekao još kao dječak. Naime, tokom pecanja sa drugovima iz škole, zatražio je od svog drugara, izvjesnog Jeftića, da mu doda štap sa gvozdenom kukom nakačenom na vrhu, poznat kao čaklja. Brzopleti Miodrag je napravio malu slovnu grešku i rekao čkalja, što je natjeralo Jeftića na smijeh i odmah zatim mu je prišio nadimak koji će ga pratiti cijeli život. Pošto je inače bio izrazito mršav, suv poput grane, nadimak se činio idealnim.

 

Popularni Čkalja je svoju prvu ulogu odigrao u filmu Jezero (1950), reditelja Radivoja Lole Đukića, u kojem igraju danas malo poznati glumci Jozo Laurenčić, Joža Rutić i Jovan Milićević. Naklonost publike je stekao tokom šezdesetih godina, kada je često sarađivao sa glumcem Mijom Aleksićem i to u filmovima Ljubav i moda (1960), Nema malih bogova (1961), Sreća u torbi (1961), Na mesto, građanine Pokorni! (1964), Servisna stanica (1966) i Ubistvo na podmukao i svirep način i iz niskih pobuda (1969).

 

Treba posebno izdvojiti njegovu komičnu bravuru u filmu Orlovi rano lete (1966), rediteljke Soje Jovanović, nastalom po istoimenom romanu autora Branka Ćopića. Glumac nas je sve dobro nasmijao ulogom poljara Lijana. Petrovića smo tokom šezdesetih godina gledali i u filmovima Zajednički stan (1960), Put oko sveta (1964), Kad golubovi polete (1968), Višnja na Tašmajdanu (1968), Bog je umro uzalud (1969) i Silom otac (1969).

 

Sedamdesetih godina je ovaj vrsni komičar natjerao mnoge ljude da svoje slobodno vrijeme provedu ispred malih ekranu. Do suza je smijao publiku uz televizijsku seriju Ljubav na seoski način (1970), u kojoj još igraju Dragan Zarić, Ratko Sarić i Živojin Žika Milenković. Nakon toga uslijedila je već pomenuta saradnja sa Pavlom Vuisićem u još jednoj hit seriji Kamiondžije (1973). Publici nikada nije bilo dosta dvojice vozača pa smo ih ponovo gledali u dugometražnim filmovima Paja i Jare (1973) i Kamiondžije ponovo voze (1984). Pored toga, Petrović je imao istaknute uloge u televizijskim serijama Vruć vetar (1980) i Bolji život (1987), gdje je odigrao Blagoju Popovića Firgu, odnosno Ljubišu Brankovića.

 

Petrović je tokom devedesetih godina kritkovao rat na prostoru bivše Jugoslavije i zbog toga je navodno imao status persona non grata.