Josip Pejaković

Jugoslavenski i bosanskohercegovački glumac i dramatičar Josip Pejaković je odgirao niz sporednih ali zanimljivih uloga u različitim filmovima i televizijskim serijama. Rado se uvijek sjetimo njegovog Pere Bandića u televizijskoj seriji Osma ofanziva (1979). Uspješnu saradnju je ostvario sa rediteljem Ademirom Kenovićem u filmovima Kuduz (1989) i Savršeni krug (1997). Pored toga, napisao je scenario za televizijske filmove Oj, živote (1974) i Ljudski faktor (1978), a velike pohvale je dobio za monodrame On meni nema Bosne, Oj živote i O, izbjeglice. Pejaković je inače član savjeta Novi plamen koji okuplja intelektualce ljevičarskih ubjeđenja.

Josip Pejaković je rođen 1948. godine u Travniku u tadašnjoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. U rodnom gradu je osnovao rok grupu Veziri u kojoj je nastupao kao pjevač. Kada ga je zamijenio pjevač Sead Memić Vajta okrenuo se glumi. Prve glumačko korake je napravio u travničkom amaterskom pozorištu.

Filmsku karijeru je započeo sporednom ulogom u drami Uđi, ako hoćeš (1968) reditelja Radenka Ostojića, za koju je scenario napisao eminentni autor Mehmed Meša Selimović.

Nastavio je da igra u filmovima Hasanaginica (1984), Gluvi barut (1990), Sve džaba (2006), Teško je biti fin (2007) i Belvedere (2010), ali i u televizijskim serijama Porobdžije (1977) i Djetinjstvo mladosti (1979).

Nakon duže pauze, zbog kako tvrdi ličnih političkih stavova i djelovanja, zaigrao je u filmu Efekat leptira (2023) reditelja i scenariste Admira Buljugića.