Toni Kertis ( 1925 - 2010)

Američki glumac Toni Kertis (1925-2010) je najpoznatije uloge odigrao tokom pedesetih i šezdesetih godina prošloga vijeka. Vrhunac popularnosti je doživio nakon uloge u kriminalističkoj komediji Neki to vole vruće (1959) reditelja Bilija Vajldera, u kojoj još glume Džek Lemon i Merilin Monro. Glumački trojac se dodirnuo mnogih kontraverznih tema, ali na jedan zaista komičan način. Američki filmski institut je proglasio ovaj film za najsmješniju komedija ikada snimljenu. Za ulogu u avanturističkoj drami Bjekstvo u lancima (1958), reditelja Stenlija Krejmera, Kertis je dobio nominaciju za nagradu Oskar u kategoriji najbolji glavni glumac. Ovo mu je ujedno i jedina nominacija za ovu prestižnu nagradu. Ženio se šest puta a njegova prva supruga je bila glumica Dženet Li, sa kojom je dobio ćerku Džejmi Li Kertis. Toni i ćerka Džejmi su dugo godina bili u svađi zbog njegovog razvoda sa Dženet. Kertis je svakako bio glumac koji je sa velikom uvjerljivošću igrao komične uloge isto kao i dramske uloge. Bio je veliki šarmer i volio je žene a i one njega.

Upitan za film Neki to vole vruće, Kertis je odgovorio: "Bilo je savršeno. Odličan dijalog. Čista i jasna gluma. Bili Vajlder je bio briljantan, a Džek Lemon i ja smo se uvijek dobro provodili zajedno, iako smo bili iz različitih sredina. On je obrazovan na Harvardu, vrlo inteligentan i urban. Izbalansirali smo jedno drugo".

Toni Kertis, rođen kao Bernard Švarc, je prve filmske uloge ostvario krajem četrdesetih godina. Glumac se brzo istakao među kolegama i počeo da igra u mnogim velikim filmskim projektima. Zabilježio je saradnju sa američkim rediteljem Blejkom Edvardsom u filmovima Gospodin Kori (1957), Savršeni odmor (1958), Operacija podsuknja (1959) i Velika trka (1965).

Treba još izdvojiti filmove Sijera (1950), Vinčester ’73 (1950), Nema prostora za mladoženju (1952), Hudini (1953), Beachhead (1954), Crni štit Folvorta (1954), Šest mostova do prelaska (1955), Kvadratna džungla (1955), Trapez (1956) reditelja Karola Rida, Ponoćna priča (1957), Slatki miris uspjeha (1957), Vikinzi (1958) i Kings Go Forth (1958).

"Nakon što sam odigrao uloge u filmovima Slatki miris uspjeha i Bjekstvo u lancima, trebalo je da nastavim u tom pravcu. Bila je to moja sopstvena glupost što nisam. Samo sam bezbrižno išao od jednog filma do sljedećeg, dopuštajući drugim ljudima da brinu o mojoj sudbini, umjesto da je sam preuzmam u svoje ruke. Ali ni to nije loše, jer sada shvatam da nema perioda u mom životu za kojim žalim. Svaki je imao svoj razlog i svrhu. Stvar je u tome da naučite da to prihvatite i da ne trošite svoju sadašnjost i budućnost gledajući unazad i razmišljajući: 'O joj, volio bih da to nisam učinio'", izjavio je glumac.

Kertis je nastavio da pruža kvalitetne uloge ali je njegova karijera polako počela da ide silaznom putanjom. Nastavio je da igra uloge ženskaroša koji često ulaze u vezu sa udatim ženama. Njegov privatni život u tom periodu se nije previše razlikovao od filmskog. Često je bio u društvu atraktivnih žena. Nije zanemario filmove te smo ga gledali u Ko je bila ta dama? (1960), Trka pacova (1960), Spartak (1960) reditelja Stenlija Kjubrika, Veliki prevarant (1960), Taras Buljba (1962), 40 Pounds of Trouble (1962), Lista Adrijana Mesendžera (1963) reditelja Džona Hjustona, Divlje i divno (1964), Zbogom Čarli (1964), Seks i slobodna djevojka (1964), Boing boing (1965), Ne sa mojom ženom, nemoj! (1966), Ne pravi talase (1967), Bostonski davitelj (1968) i Monte Carlo or Bust! (1969). Treba dodati i kratko ali zanimljivo pojavljivanje u psihološkom horor filmu Rozmarina beba (1968), reditelja Romana Polanskog, u kojoj razgovara na telefon sa naslovnom junakinjom ovog filma (Mija Farou). Reditelj Polanski je uspio u svojoj namjeri da zbuni glumicu i da je natjera da razmišlja odakle joj je taj glas poznat.

Kada su Kertisa upitali ko je najatraktivnija osoba sa kojom je radio, kratko je odgovorio: "Ja sam".

Sedamdesetih godina se sve više okretao televiziji te smo ga gledali u televizijskim serijama The Persuaders! (1971-1972) i Vegas (1978-1981), kao i u televizijskom filmu Grof od Monte Krista (1975), u kojem glavnu ulogu igra američki glumac Ričard Čemberlejn. Takođe je zaigrao u filmovima Posljednji magnat (1976), Razbijeno ogledalo (1980), Beznačajnost (1985) reditelja Nikolasa Rouga i Goli u Njujorku (1993).