Bogić Bošković ( 1930 - 1991)

Jugoslovenski i srpski glumac Bogić Bošković (1930-1991) je najplodniju saradnju ostvario sa rediteljem Radivojem Lolom Đukićem, sa kojim je snimio filmove Zlatna praćka (1967), Bog je umro uzalud (1969) i Balada o svirepom... (1971), kao i televizijske serije Muzej voštanih figura (1962-1963), Licem u naličje (1965), Crni sneg (1966), Ljudi i papagaji (1966-1967), Spavajte mirno (1968) i Deset zapovesti (1970) i Ću, ćeš, će (1972). Uspješnu saradnju je ostvario i sa rediteljem Milivojem Mićom Miloševićem u filmovima Nije nego (1978), Drugačine (1979), Laf u srcu (1981), Tesna koža (1982) i Nema problema (1984). Pored toga, zaigrao je i u istočnonjemačkim filmovima Ne sa mnom, madam! (1969) i Bijeli vukovi (1969).

Bogić Bošković je prve uloge odigrao u filmovima Dan četrnaesti (1960) reditelja Zdravka Velimirovića i Nebeski odred (1961) reditelja Boška Boškovića i Ilije Nikolića. Sa rediteljem Bošković je ponovo sarađivao u filmu Ubica na odsustvu (1965).

Nastavio je da glumi u filmu Inspektor (1965), kao i u televizijskim serijama Vukadin (1968), Sačulatac (1969), Ceo život za godinu dana (1971), Diplomci (1971), Hronika palanačkog groblja (1971) i Iz dnevnika jednog pravnika (1972).

Sarađivao je i drugim poznatim rediteljima, kao što su Eduard Galić i Vladimir Tadej. Sa Galićem je snimio televizijske serije Dimitrije Tucović (1974) i Nikola Tesla (1977), dok je sa Tadejem snimio filmove Hitler iz našeg sokaka (1975) i Hajdučka vremena (1977).

Od publike se oprostio epizodnim ulogama u televizijskim serijama Quo Vadis? (1985) i I to se zove sreća (1987).