Ilija Džuvalekovski ( 1915 - 2004)

Jugoslovenski i makedonski glumac Ilija Džuvalekovski (1915-2004) je odigrao veliki broj uloga u filmovima i u televizijskim serijama tokom prošloga vijeka. Uspjeh je postigao u domaćoj kinematografiji, dok je zaigrao i u nekoliko naslova strane produkcije, kao što su Dubrovski (1959), Morgan – Pogodan slučaj za liječenje (1966) reditelja Karela Rajsa, Vinetu i Apači (1966) i Bronte (1972).

Ilija Džuvalekovski je rođen u gradu Prilepu u tadašnjoj Kraljevini Srbiji. Prvu ulogu je odigrao u drami Majka Katina (1949) reditelja Nikole Popovića.

Sarađivao je sa mnogim istaknutim jugoslovenskim rediteljima, kao što su Živorad Žika Mitrović, France Štiglic, Jože Gale, Branko Bauer, Fadil Hadžić i Kiril Cenevski. Sa rediteljem Mitrovićem je snimio filmove Ešalon doktora M. (1955) i Mis Ston (1958), sa Štiglicom Vučja noć (1955) i Viza zla (1959), sa Galetom Tuđa zemlja (1957) i Vratiću se (1957), sa Bauerom Licem u lice (1963) i Četvrti suputnik (1967), sa Hadžićem Službeni položaj (1964) i Protest (1967), dok je sa Cenevskim snimio filmove Jad (1975), Olovna brigada (1980) i Čvor (1985).

Pored ovih saradnji, zaigrao je u filmovima Frosina (1952), Klisura (1956), Mali čovek (1957), Kampo Mamula (1959), Kota 905 (1960), Mirno leto (1961), Uzavreli grad (1961), Krst Rakoc (1962), Svanuće (1964), Dani iskušenja (1965), Kuda posle kiše (1967), Makedonska krvava svadba (1967), Republika u plamenu (1969), Crveni konj (1981) i Južna staza (1982).

Treba svakako dodati i televizijske serije Letovi koji se pamte (1967), Kuda idu divlje svinje (1971), Zalazak sunca nad jezerskom zemljom (1973), Volsebnoto samarce (1975), Pato protiv budućnosti (1975-1976), Naše godine (1979), Nepokoreni grad (1982), Ilindan (1982), Crveni konj (1983), Bijeli ciganin (1984), Trst via Skoplje (1987), Četrdeset osma - Zavera i izdaja (1988), Pozitivna nula (1989) i Do, re, mi (1990-1991).

Posljednju ulogu je odigrao u televizijskoj drami Bog ubi špijune (1993) reditelja Ace Aleksova.