Zvonimir Rogoz ( 1887 - 1988)

Jugoslovenski i hrvatski glumac Zvonimir Rogoz (1887-1988) je odigrao niz zapaženih uloga u jugoslovenskoj i čehoslovačkoj kinematografiji. Ostao je prije svega zapamćen po ulozi u čehoslovačkom filmu Ekstaza (1933) reditelja Gustava Mahatija u kojem jednu od glavnih uloga igra čuvena američka glumica Hedi Lamar. Takođe je zaigrao u italijanskom filmu Sin Samsonov (1960). Pored toga, napisao je knjigu Mojih prvih sto godina, a o njemu je snimljen film Zdrav Rogoz u zdravom tijelu.

Zvonimir Rogoz je rođen u Zagrebu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Glumačko obrazovanje je stekao u Beču i Zagrebu, a nastupao je u Osijeku, Varaždinu i Ljubljani. Veliku popularnost je strekao ulogom u predstavi Hamlet, zbog koje je dobio angažman u Pragu. U čehoslovačkoj prestolnici je odigrao veliki broj filmskih uloga i stekao glumački renome. Prvu ulogu je odigrao u romansi Crni plamen (1930) reditelja Miroslava J. Krnjanskog.

Sarađivao je sa mnogim poznatim rediteljim tog vremena, kao što su Svatopluk Ineman, Martin Frič, Ladislav Brom, Frantisek Čap i Vaclav Krška. Sa Inemanom je snimio filmove Zetov kancelar (1932) i Ubistvo u ulici Ostrovni (1933), sa Fričom Radnici, idemo (1934), Ljudi na kre (1937), Korak u tamu (1938), Putovanje u dubinu đačke duše (1939) i Čovjek iz nepoznatog (1939), sa Bromom Tulak Makoun (1939) i Bila jahta u Splitu (1939), sa Čapom Plesač (1943) i Početak je bio grijeh (1954), dok je sa Krškom snimio filmove Violina i san (1947) i Tok revolucije 1848 (1949).

Zaigrao je i u filmovima Obraćanje Fredisa Pistora (1932), Leliček u službi Šerloka Holmsa (1932), Život teče dalje (1935), Milan Rastislav Štefanik (1935), Žena na raskršću (1937), Krb bez ohne (1937), Vesele žene (1938), Madla pjeva Evropu (1940), Četrnaest za stolom (1943), Tri ratna druga (1947), Ako se vratiš (1948), Krakatit (1948), Karijera (1948), Pripad Z-8 (1949) i Koncert (1954).

Nakon povratka u Jugoslaviju sarađivao je sa rediteljem Zvonimirom Berkovićem u filmovima Rondo (1966) i Putovanje na mjesto nesreće (1971), ali i sa Antunom Vrdoljakom u filmovima Kiklop (1982) i Glembajevi (1988), kao i u televizijskoj seriji Kiklop (1983).

Do kraja karijere je odigrao veoma dobre uloge u filmovima Opsada (1956), Nije bilo uzalud (1957), Vlak bez voznog reda (1959) reditelja Veljka Bulajića, Carevo novo ruho (1961), Ključ (1965), Sedmi kontinent (1966), Slučajni život (1969) i Okupacija u 26 slika (1978) reditelja Lordana Zafranovića, kao i u televizijskim serijama Stoljetna eskadrila (1961-1962) i Dnevnik Očenašeka (1969).