Irena Papas ( 1926 - 2022)

Grčka glumica Irena Papas (1929-2022) je svakako jedna od najpoznatijih glumica rođenih u ovom evropskoj zemlji, koja je vrhunac popularnosti doživjela tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga vijeka. Najpoznatije uloge je odigrala u filmovima Topovi Navarone (1961), Z (1969) reditelja Koste-Gavrasa, Ana od hiljadu dana (1969) i Mandolina kapetana Korelija (2001). Odličnu saradnju je ostvarila sa meksičko - američkim glumcem Entonijem Kvinom, ali i sa grčko - kiparskim rediteljem Majklom Kakojanisem, sa kojim je snimila filmove Elektra (1962), Grk Zorba (1964), Trojanske žene (1971), Ifigenija (1977) i Gore, dole i postrani (1992). Odigrala je i ulogu kraljice Penelope u televizijskoj seriji Odiseja (1968) u kojoj glavnu ulogu igra Bekim Fehmiu, ali i ulogu kraljice Antikleje u istoimenoj seriji Odiseja (1997), u kojoj glavnu ulogu ovaj put igra Armand Asante. Sa druge strane, ljubitelji jugoslovenske kinematografije je vjerovatno pamte po ulogama u filmovima Gorke trave (1966) i Sutjeska (1973). Bila je inače vrstan poliglota. Tečno je govorila grčki, engleski, francuski i italijanski jezik.

"Nikada nisam osvojila Oskara, a Oskari nikada nisu osvojili Irenu Papas", rekla je glumica.

Irena Papas je prvu ulogu odigrala u filmu Pali anđeli (1948) reditelja Nikosa Ciforosa. Zatim je zaigrala u filmovima Mrtvi grad (1951), Nevjerni (1953), Čovjek iz Kaira (1953), Jedan od tih (1953), Vortice (1953), Teodora, carica robova (1954), Atila (1954), Nestali naučnici (1955), Posveta lošem čovjeku (1956), Jezero uzdaha (1959), Bubulina (1959) i Ćao, djevojke (1959), kao i u televizijskoj seriji Tri musketara (1956).

Papas je stekla veliki krug obožavalaca, koji su sa velikim očekivanjima iščekivali njene sljedeće naslove. Zaigrala je u filmovima Antigona (1961), The Moon-Spinners (1964), Zamka za ubicu (1966), Stepenice (1966), Još uvijek ubijamo na stari način (1967), Očajni (1967), Sicilijanska braća (1968), Preživjeli (1969), Kraljevski san (1969), NP (1971), Oaza straha (1971), Dobar Rim (1971), Ne muči pače (1972), Pit, Perl i Pol (1973), Ja ću im biti otac (1974), Pod zastavom Muhameda (1976), Korleonoeovo ime (1977), Krvavo vjenčanje (1977), Krvne veze (1979) i Satanina supruga (1979), kao i u televizijskoj seriji Mouzes Zakonodavac (1974).

Odličnu saradnju je ostvarila sa italijanskim rediteljem Frančeskom Rosijem, sa kojim je snimila filmove Hristos se zaustavio u Eboliju (1979) i Hronika najavljene smrti (1987).

"Nikada nisam željela da igram senzacionalne uloge ili uloge poželjnih žena. Htjela sam da igram sebe, nezavisnog borca", rekla je Papas.

Nastavila je sa dobrim ulogama ali je njena popularnost počela da jenjava. Treba ipak izdvojiti filmove Pustinjski lav (1980), Socijalni radnik za sve začine (1981), Sarab (1982), Erendira (1983), Dezerter (1983), Zašto Afganistan? (1983), Besana noć (1985), Asiško podzemlje (1985), Slatka zemlja (1987), Pik sezona (1987) i Ostrvo (1989), kao i televizijske serije U sjeni velikog hrasta (1984), Kartonski kofer (1988) i Okean (1989).

Reditelj Dejvid Lin je početkom devedesetih godina izabrao za glavnu žensku ulogu u filmu Nostromo, baziranom na istoimenu knjigu Džozefa Konrada, ali je projekat propao nakon iznenadne smrti reditelja. Sarađivala je međutim sa portugalskim rediteljem Maoelom de Oliveirom u filmovima Zabava (1996) i Zvučni film (2003).

Do kraja karijere je zaigrala u filmovima Pisma iz Pariza (1993), Anksioznost (1998), Ierma (1998) i Povratak na jesen (2001).

Posljednju ulogu je odigrala u drami Ekuba (2004).