Mia Oremović ( 1918 - 2010)

Hrvatska glumica Mia Oremović (1918-2010) je najvažniju saradnju ostvarila sa rediteljem Krešimirom Golikom, sa kojim je snimila filmove Imam dvije mame i dva tate (1968), Tko pjeva zlo ne misli (1970), Živjeti od ljubavi (1973) i Ljubica (1978). Odigrala je i u filmu strane produkcije Okus nasilja (1961). Dobitnica je dvije nagrade za životno djelo Vladimir Nazor (1996) i Fabijan Šovagović (2002).

Mia Oremović je završila Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Školu dramskih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Branka Gavele. Prvu filmsku ulogu odigrala u ratnoj drami U oluji (1952) reditelja Vatroslava Mimice, da bi zatim ostvarila veoma uspješnu saradnju sa rediteljem Nikolom Tanhoferom, sa kojim je snimila filmove Nije bilo uzalud (1957), H-8... (1958) i Sreća dolazi u 9 (1961). Takođe je zaigrala u filmu Vratiću se (1957).

Uspješnu saradnju je ostvarila i sa drugim poznatim jugoslovenskim i hrvatskim rediteljima, kao što su Lordan Zafranović, Vladimir Tadej, Branko Šmit i Jakov Sedlar. Sa Lordan Zafranovićem je snimila filmove Nedjelja (1969) i Večernja zvona (1986), kao i istoimenu televizijsku seriju Večernja zvona (1988), sa Tadejem Tajna starog tavana (1984) i Anticasanova (1985), sa Šmitom Đuka Begović (1991) i Kraljica noći (2001), dok je sa Sedlarom snimila filmove Četverored (1999) i Georgiju (2002).

Takođe je zaigrala u filmovima Polenov prah (1974), Akcija Stadion (1977), Godišnja doba Željke, Višnje i Branke (1979), Usporeno kretanje (1979), Visoki napon (1981) rediteja Veljka Bulajića, Nemir (1982), Treća žena (1997), Tu (2003), Snivaj, zlato moje (2005) i Ajde, dan... prođi... (2006), kao i u televizijskim serijama NB-21 (1962), Seljačka buna (1963), Fiskal (1970), Naše malo misto (1970), Kapelski kresovi (1974-1976), Nikola Tesla (1977), Velo misto (1980), Smogovci (1982-1996) i Ponoćne uspomene (1991).