Petar Lupa ( 1921 - 1997)

Naš glumac Petar Lupa (1921-1997) je ostao upamćen po nizu sporednih uloga u našim popularnim filmovima. Rijetko kada se zadržao dovoljno dugo da saznamo njegovo ime ali je ipak uspijevao da nam ostane u dugom sjećanju. Prije svega treba izdvojiti njegovu ulogu popa u filmu Ko to tamo peva (1980) reditelja Slobodana Šijana. Zapaženu ulogu je odigrao u televizijskoj seriji Grlom u jagode (1976), gdje je odigrao istrajnog i optimističnog čovjeka, dok je u filmskom serijalu Lude godine (1977-1983) odigrao nekoliko različitih uloga. Treba još možda izdvojiti i ljutitog stanara sa puškom u filmu Kako je propao rokenrol (1989). Uživao je veliko poštovanje reditelja Živojina Žike Pavlovića, koji ga je angažovao u većini svojih filmova. Njegov vjenčani kum je reditelj Vojislav Kokan Rakonjac, a kuma Milena Dravić. Zanimljivo je još dodati da je volio numizmatiku, filateliju, medalje i staro oružje, ali i životinje i uvihek je imao veliki broj kućnih ljubimaca.

Petar Lupa je rođen kao Petros Lopas u selu Klisuri, pored grada Kastorije, u Egejskoj Makedoniji, današnja Grčka u porodici Cincara. Njegovo ime Lopas (loupas) zapravo znači vuk. Nakon smrti oca sveštenika, seli sa majkom u Bitolj, a zatim u Beograd. Imao je težak život. Tokom Drugog svjetskog rata bio je zarobljen u gradu Brandenburg an der Hafel, odakle je uspio da pobjegne sa još nekoliko zarobljenika. Nakon završetka rata, položio je majstorski zanat za izradu bombona i čokolada i bio veoma uspješan u poslu. Ubrzo mu vlast zatvara radnja jer je koristio dvije mašine njemačke proizvodnje. Zatim se zapošljava kao cjepač karata u bioskopu Union, da bi ga kum Kokan Rakonjac učlanio u Kino klub Beograd.

Počeo je da glumi ali i da snima amaterske kratke filmove, kao što je Hleb od pepela (1958). Uskoro privlači pažnju reditelja Živojina Žike Pavlovića, koji ga angažuje u omnibusu Kapi, vode, ratnici (1962), u kojem igra torbara lutalicu koji svira na usnoj harmonici. Pavloviću se dopao rad sa glumcem i autentičnost koji on donosi te ga je ponovo angažovao u filmovima Neprijatelj (1965), Povratak (1966), Buđenje pacova (1967), Kad budem mrtav i beo (1967), Zaseda (1969), Hajka (1977), Zadah tela (1983), Na putu za Katangu (1987) i Dezerter (1992). Tokom šezdesetih zaigrao je i u filmovima Klakson (1965), Tople godine (1966), Sirota Marija (1968), Delije (1968), Uzrok smrti ne pominjati (1968) i Vrane (1969).

Sedamdesetih godina je odigrao popa Jovu u televizijskoj seriji Ljubav na seoski način (1970), a gledali smo ga u filmovima reditelja Zdravka Randića Opklada (1971) i Leptirov oblak (1977). Takođe je započeo saradnju sa rediteljem Milošem Mišom Radivojevićem, sa kojim je snimio filmove Testament (1975) i Dečko koji obećava (1981).

Nastavio je da glumi u filmovima Burduš (1970), Slike iz života udarnika (1972), Žuta (1973), Čuvar plaže u zimskom periodu (1976) reditelja Gorana Paskaljevića, Specijalno vaspitanje (1977) reditelja Gorana Markovića, Petrijin venac (1980) reditelja Srđana Karanovića, Dorotej (1981), Sok od šljiva (1981), Sablazan (1982), Još ovaj put (1983), Šećerna vodica (1983), Davitelj protiv davitelja (1984) reditelja Slobodana Šijana, Kraj rata (1984), Miss (1986), Jednog lepog dana (1988), Vampiri su među nama (1989), Svemirci su krivi za sve (1991), Bulevar revolucije (1992), Sekula nevino optužen (1992) i Tri karte za Hollywood (1993).