Erland Jozefson ( 1923 - 2012)

Švedski glumac Erland Jozefson (1923-2012) je ostao zapamćen po saradnji sa nekim od najznačajnijih evropskih reditelja, kao što su Ingmar Bergman, Andrej Tarkovski, Ištvan Sabo i Teodoros Angelopulos. Ljubitelji sedme umjetnosti sa ovih prostora vjerovatno znaju da je glumac odigrao istaknute uloge i u filmovima Samo jednom se ljubi (1981) reditelja Rajka Grlića, Montenegro (1981) reditelja Dušana Makavejeva, Sezona mira u Parizu (1981), Variola vera (1982) reditelja Gorana Markovića, Seobe (1989) reditelja Aleksandra Petrovića i Dobro uštimani mrtvaci (2005). Jozefson je svakako upisao svoje ime u evropske i svjetske filmske knjige, ali i stekao veliku naklonost ljubitelja sedme umjetnosti sa ovih prostora. Njegove ćerke Šarlota Larson i Fani Jozefson su takođe poznate glumice.

 

Upitan zašto je odbio ulogu u filmu Ajkula 2 (1978), Jozefson je šaljivo odgovorio: "Radije bih da vodim intelektualne bitke sa Liv Ulman nego sa nekim morskim psom."

 

Erland Jozefson je rođen u Štokholmu, gdje je stekao svoje glumačko obrazovanje i ubrzo se istakao među kolegama. U periodu od 1966. do 1975. godine bio je prvak Kraljevskog dramskog teatra u Štokholu. Svoju prvu filmsku ulogu je odigrao u filmu Kiša naše ljubavi (1946) reditelja Ingmara Bergmana i na taj način započeo svoju najdužu i najvažniju saradnju u karijeri. Zajedno su zatim snimili filmove Za radost (1950), Ivica života (1958), Mađioničar (1958), Vrijeme vuka (1968), Strast (1969), Krici i šaputanja (1972), Prizori iz bračnog života (1974), Licem u lice (1976), Jesenja sonata (1978), Fani i Aleksandar (1982) i Saraband (2003). Jozefson je zapravo jedini glumac koji je sarađivao sa Bergmanom u sve i jednoj deceniji njegove izuzetno duge karijere.

 

Zanimljive saradnje je ostvario i sa ruskim rediteljima Andrejem Tarkovskim, kao i sa mađarskim rediteljem Ištvanom Sabom. Sa Tarkovskim je snimio filmove Nostalgija (1983) i Žrtva (1986), koji su zapravo posljednji naslovi u karijeri ovog proslavljenog ruskog reditelja. Isto tako, sa rediteljem Sabom je snimio filmove Hanusen (1988) i Susret sa Venerom (1991). Treba još dodati i njegovu saradnju sa glumicom i rediteljkom Liv Ulman, koja je često glumila u filmovima Ingmara Bergmana. Tu spadaju filmovi Sofi (1992), Kristin Lavransdater (1995) i Nevjernica (2000). Odigrao je i jednu od glavnih uloga u ratnoj drami Odisejev pogled (1995) reditelja Teodorosa Angelopulosa.

 

Takođe je zaigrao u filmovima Djevojke (1968), Istraga pod strahom (1977), Izvan dobra i zla (1977), Zaboraviti Veneciju (1979), Kuća sa žutim zidovima (1983), Amorosa (1986), Spasavanje milosti (1986), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1988) reditelja Filipa Kaufmana, Legendarni život Ernesta Hemingveja (1989), Dobro veče, gospodine Valenberg (1990), Prosperove knjige (1991), Bik (1991), Slučajni igrač golfa (1991), Pakt (1995), Magnetizmova peta zima (1999) i Dobri papa (2003).

 

Posljednju ulogu je odigrao u malo poznatim televizijskom filmu Sonata o duhovima (2007), kojeg je režirao Ingmar Bergman. Glumac se na ovaj način adekvatno oprostio od publike, uz jednog od najvećih filmskih reditelja ikada.