Džek Nikolson

Legendarni američki glumac Džek Nikolson je svakako jedan od najpopularnijih i najboljih glumaca ikada. Iako je odavno prestao da glumi, snimio je zaista veliki broj izuzetno kvalitetnih filmova. Veliki Džek je često glumio buntovnike koji dižu glas protiv sistema i koji se odvažno bore protiv nepravde. Osvojio je veliki broj nagrada, a treba svakako istaknuti tri Oskara, tri nagrade BAFTA i čak šest Zlatnih globusa. Nikolson je zasigurno jedan od najznačajnijih američkih glumaca i zaista je nemoguće zamisliti Holivud bez Velikog Džeka. Pored impozantne glumačke karijere, poznat je i po svom turbulentnom životu. Bio je u braku sa američkom glumicom Sandrom Najt, a takođe je bio u vezi bio sa glumicama Anđelikom Hjuston, Rebekom Brusard i Larom Flin Bojl.

 

"Samo želim da učinim nešto dobro prije nego što umrem", rečenica je koju Nikolson izgovara u filmu Granica (1982), a za koju priznaje da mu je životna zvijezda vodilja.

 

Džek Nikolson je karijeru počeo sredinom prošloga vijeka, kada je uglavnom glumio u niskobudžetnim horor filmovima. Prve značajnije uloge je ostvario tokom šezdesetih godina, kada je sarađivao sa američkim rediteljem Monteom Helmanom u filmovima Let do bijesa (1964), Stražnja vrata do pakla (1964), Pucnjava (1966) i Uzjaši vjetar (1966). Takođe je zaigrao u filmovima Gavran (1963), Proganjanje (1963), Ensign Pulver (1964), Pakleni anđeli (1967) i Sunovrat (1968).

 

Pažnju šireg auditorijuma je stekao ulogom u filmu Goli u sedlu (1969) reditelja Denisa Hopera. Nikolson je dobio svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar, a sam film se smatra jednim od najznačajnijih predstavnika pokreta zvanog Novi Holivud, koji je udahnuo svjež vazduh u pluća Holivuda.

 

Sljedeće decenije je samouvjereno zadominirao Holivudom. Započeo je saradnju sa američkim rediteljem Bobom Rafelsonom u drami Pet lakih komada (1970). Nikolson je odlično odigrao buntovnika i vagabunda koji ima komplikovan odnas sa svojom porodicom. Nikolson i Rafelson su nastavili saradnju i narednih decenija su snimili filmove Kralj Marvin Gardena (1972), Poštar uvijek zvoni dvaput (1981), Nevolje sa muškarcima (1992) i Krv i vino (1996). Nikolson je takođe sarađivao sa američkim rediteljem Majkom Nikolsom u filmovima Seksualna saznanja (1971), Lovci na miraz (1975), Gorušica (1986) i Vuk (1995).

 

“Ako dobijete impuls tokom neke scene, bez obzira koliko se činio pogrešnim, sljedite taj impuls. Možda je nešto, a ako nije, slijedi novi pokušaj scene”, rekao je glumac.

 

Nikolson je u ovom periodu postigao neke od svojih najboljih glumačkih dostignuća i to u neonoar misteriji Kineska četvrt (1974) reditelja Romana Polanskog, a odmah zatim u psihološkoj drami Let iznad kukavičjeg gnijezda (1975) reditelja Miloša Formana. Teško je zaista reći koja od ovih uloga je bolja, kao i koji od ovih filmova je značajniji, jer oba naslova prikazuju Nikolsona na svom vrhuncu. Ne treba da čudi zašto mnogi eminentni kritičari smatraju ove uloge za neke od najbolje odigranih uloga. Dok se za ulogu u Kineskoj četvrti morao zadovoljiti samo nominacijom za nagradu Oskar, za ulogu pacijenta Rendla Patrika Mekmarfija osvojio je ovu prestižnu nagradu. Nikolson je režirao nastavak Kineske četvrti pod nazivom Dva Džejka (1990), ali nije ponovio uspjeh prvog djela.

 

Tokom sedamdesetih je zaigrao u filmovima Jedna smiješna ljubav u Njujorku (1970) reditelja Vinsenta Minelija, Sigurno mjesto (1971), Zanimanje: reporter (1975) reditelja Mikelanđela Antonionija, Tomi (1975) reditelja Kena Rasela, Dvoboj na Misuriju (1976) reditelja Artura Pena i Posljednji magnat (1976) reditelja Elije Kazana. Pored toga, režirao je filmove Vozi, rekao je (1971) i Idemo na jug (1978).

 

"Sa naočalama za sunce, ja sam Džek Nikolson. Bez njih sam debeli sedamdesetogodišnjak" našalio se glumac.

 

Nikolson je narednu deceniju nastavio na visokom nivou i to horor filmom Isijavanje (1980) reditelja Stenlija Kjubrika, koji se smatra za jedan od najboljih filmova u ovom žanru. Glumac je odlično skinuo porodičnog čovjeka kojeg boravak u izolovanom hotelu tjera ka paranoji i ludilu. Scena u kojoj sikirom razvaljuje vrata kako bi provalio u sobu u kojoj se nalazi njegova prestravljena supruga, postala je jedna od najpoznatijih scena u horor žanru.

 

Nikolson je za ulogu u filmu Vrijeme nježnosti (1983) ponovo dobio nagradu Oskar, a odličan je bio i u filmovima Crveni (1981), Granica (1982), Čast Pricijevih (1985) reditelja Džona Hjustona, Vještice iz Istvika (1987), Televizijske vijesti (1987) i Gvozdeni korov (1987).

 

Započeo je saradnju sa američkim rediteljem Timom Bertonom, sa kojim je snimio superherojski film Betmen (1989), u kojem je odigrao ulogu super-negatica Džokera. Saradnju su nastavili filmom Mars napada (1996).

 

“Bio sam posebno ponosan na svoju ulogu Džokera. Smatrao sam je djelom pop umjetnosti”, rekao je glumac.

 

Svog trećeg Oskara je dobio za ulogu u filmu Dobro da bolje ne može biti (1997), a ne možemo a da ne pomenemo i filmove Nekoliko dobrih ljudi (1992), Hofa (1992), Čuvar prijelaza (1995), Večernja zvijezda (1996), Zavjet (2001), Sve o Šmitu (2002), Bez ljutnje, molim (2003), Samo ne ti (2003), Dvostruka igra (2006) reditelja Martina Skorsezea i Lista posljednjih želja (2007).

 

“Prosječna slavna ličnost za godinu dana sretne deset puta više ljudi nego prosečna osoba u svom cijelom životu”, rekao je glumac.

 

Posljednju ulogu je odigrao u romantičnoj komediji Kako da znaš (2010), nakon čega se povukao, navodno zbog problema sa pamćenjem. Glumac se i dalje drži svoje rečenice: "Više dobrih trenutaka".