Dušica Žegarac ( 1944 - 2019)

Naša glumica Dušica Žegarac (1944-2019) je zaigrala u nizu zanimljivih filmskih naslova u pola vijeka dugoj karijeri. Pomenimo samo filmove Buđenje pacova (1967) reditelja Živojina Žike Pavlovića, Okupacija u 26 slika (1978) reditelja Lordana Zafranovića, Poseban tretman (1980) reditelja Gorana Paskaljevića, Variola vera (1982) reditelja Gorana Markovića i Poslednji krug u Monci (1989). Da je odigrala samo jednu od ovih uloga zaslužila bi veliko poštovanje ljubitelja filma, dok ovako je vjerovatno trebamo svrstati u jugoslovenski glumački Panteon. Dobitnica je nagrade Pavle Vuisić (1999) koja se dodjeljuje glumcu za izuzetan doprinos umjetnosti glume u jugoslovenskom filmu.

 

Dušica Žegarac je prvu ulogu odigrala u filmu Deveti krug (1960) reditelja Francea Štiglica i odmah je osvojila nagradu Zlatna arena na filmskom festivalu u Puli. Ovaj poduhvat je još veći kada saznamo da je glumica sasvim slučajno zapažena i odabrana među mnogim drugim srednjoškolkama.

 

Zatim je zaigrala u filmovima Stepenice hrabrosti (1961), Saša (1962), Tople godine (1966), Pošalji čoveka u pola dva (1967), Nemirni (1967), Operacija Beograd (1968) i Neka daleka svjetlost (1969).

 

Krajem šezdesetih godina je započela saradnju sa mnogim istaknutim rediteljima kao što su Mirza Idrizović i Mladomir Puriša Đorđević. Sa Idrizovićem je snimila Ram za sliku moje drage (1968), Život je masovna pojava (1970) i Azra (1988), dok je sa Đorđevićem snimila Podne (1968), Kiša (1972) i Trener (1978).

 

Za ulogu u romantičnoj drami Opklada (1971), reditelja Zdravka Randića, dobila je ponovo nagradu Zlatna arena na filmskom festivalu u Puli. Uslijedili su filmovi Oxygen (1970), Bez reči (1972), SB zatvara krug (1974), Vagon Li (1976), Čovjek koga treba ubiti (1979) reditelja Veljka Bulajića, Povratak (1979), Neka druga žena (1982), Erogena zona (1981), Gazija (1981), Dečko koji obećava (1981), 13. jul (1982), Daleko nebo (1982), Groznica ljubavi (1985), Zlatne naočale (1987), Aenigma (1987), Kuća pored pruge (1988), Haloa - praznik kurvi (1988) reditelja Lordana Zafranovića i Suncokreti (1988). Ne smijemo zaboraviti ni ulogu Velizarove (Nikola Kojo) majke u televizijskoj seriji Sivi Dom (1986).

 

Devedesetih godina je nastavila sa dobrim ulogama ali je ipak imala manje sreće sa izborom uloga. Gledali smo je u filmovima Noć u kući moje majke (1991), Prokleta je Amerika (1992), Vukovar, jedna priča (1994) reditelja Bore Draškovića, Karmen (1995), Nečista krv (1996), T.t. Sindrom (2002), Država mrtvih (2002) reditelja Živojina Žike Pavlovića, Ljubav i drugi zločini (2008) i Hitna pomoć (2009).

 

Posljednje uloge je odigrala u televizijskim serijama Tajna nečiste krvi (2012) i Vojna akademija (2012).