Radivoje Đukić ( 1923 - 1995)

Naš reditelj i scenarista Radivoje Lola Đukić (1923-1995) je zaslužan za neke od naših najboljih komedija i televizijskih serija snimljenih tokom šezdesetih godina prošloga vijeka. Veoma često je sarađivao sa našim poznatim komičarima Miodragom Petrovićem Čkaljom i Mijom Aleksićem. Zajedno su dugi niz godina uveseljavali publiku. Od filma se oprostio komedijom Čovek sa četiri noge (1983), kao i televizijskom serijom Ubi ili poljubi (1984-1985), u kojima je ponovo angažovao Miju Aleksića. Đukić je bio u braku sa glumicom Verom Đukić, sa kojom je dobio sina Andriju Đukića, koji je nastavio očevim stopama i radio kao reditelj.

Radivoje Lola Đukić je karijeru počeo dramom Jezero (1950), da bi zatim snimio niz televizijskih filmova. Uslijedila je pomenuta saradnja sa glumcima Miodragom Petrovićem Čkaljom i Mijom Aleksićem, koja je započeta televizijskom serijom Servisna stanica (1959-1960) i filmovima Nema malih bogova (1961) i Sreća u torbi (1961). Trojac je naišao na veliko odobravanje publike i nastavili su saradnju, ne uvijek svi zajedno, u filmovima Na mesto, građanine Pokorni! (1964), Zlatna praćka (1967) i Bog je umro uzalud (1969), kao i u televizijskim serijama Muzej voštanih figura (1962-1963), Ogledalo građanina Pokornog (1964), Licem u naličje (1965), Crni sneg (1966), Ljudi i papagaji (1966-1967) i Ću, ćeš, će (1972).

Ovim naslovima treba dodati i ratnu dramu Balada o svirepom... (1971) i televizijsku seriju Na tajnom kanalu (1961-1962).