Ser Danijel Dej-Luis

Penzionisani britanski glumac Ser Danijel Dej-Luis je važio za jednog od najtalentovanijih, ali i najposvećenijih glumaca u Holivudu. Svakoj ulozi je pristupao izuzetno studiozno, gotovo da možemo reći opsesivno, jer je cijelim tokom snimanja filma Dej-Luis ostajao taj isti čovjek kojeg treba da igra. Tek kada se završi snimanja on bi se vratio svojoj sopstvenoj ličnosti. Imao je veoma uspješne saradnje sa rediteljima Džimom Šeridanom, Martinom Skorsezeom i Polom Tomasom Andersonom. Iako se trenutno povukao iz svijeta glume, na svojim policama sa nagradama ima čak tri Oskara. Preuzimajući svog trećeg Oskara za film Linkoln (2012), zahvalio se između ostalih svojoj supruzi Rebeki Miler rekavši: “Ona je živjela sa nekim veoma čudnim likovima tokom šesnaest godina braka sa mnom”.

 

Glumac Danijel Dej-Luis je prve poznatije uloge odigrao u britanskim filmovima tokom osamdesetih godina prošloga vijeka, gdje je igrao sporedne uloge i to često uštogljenih aristokrata. Glumca je danas zaista neobično vidjeti u takvim ulogama. Izdvojmo filmove Gandi (1982), Pobuna na brodu (1984), Moja slatka perionica (1985) reditelja Stivena Frirsa, Soba sa pogledom (1985) reditelja Džejmsa Ajvorija i Nepodnošljiva lakoća postojanja (1988) reditelja Filipa Kaufmana.

 

Radeći na ulozi kvadriplegičara u filmu Moje lijevo stopalo (1989), irskog reditelja Džima Šeridana, za koju je osvojio prvog Oskara, glumac se tokom procesa snimanja filma nije nikako micao iz invalidskih kolica. Tražio je da ga u pauzama snimanja hrane kašičicom, da ga nose do sljedeće scene u kolicima, a naučio je da stavlja ploču na gramofon, koristeći se isključivo nožnim prstima. Želio je da iskusi postiđenost koju ovi ljudi svakodnevno trpe. Sa rediteljem Šeridanom snimio je naredne decenije filmove U ime oca (1993) i Bokser (1997). Za ulogu u Bokseru trenirao je boks tri godine, dva puta dnevno, a nije ga spriječilo ni to što je pritom slomio nos i zadobio povredu leđa. Ne možemo a da ne spomenemo još film Posljednji Mohikanac (1992) reditelja Majkla Mana.

 

Dej-Luis je takođe započeo saradnju sa čuvenim američkim rediteljem Martinom Skorsezeom i to sa filmom Doba nevinosti (1993), da bi kasnije snimili Bande Njujorka (2002), u kojem jednu od glavni uloga igra Leonardo Dikaprio. Igrajući kasapina Bila zaradio je upalu pluća jer je na velikoj hladnoći nosio samo tanki kaput, uz objašnjenje da deblja tkanina ne bi bila istorijski autentična.

 

Takođe uspješnu saradnju je imao sa američkim rediteljem Polom Tomasom Andersonom, sa kojim je snimio filmove Biće krvi (2007) i Fantomska nit (2017). Uloga u pomenutom filmu Biće krvi se zapravo smatra za jednu od njegovih najbolje odigranih uloga.

 

Malo glumaca toliko voli svoj posao i toliko su uložili u isti poput Dej-Luisa. Na snimanju Vještica iz Salema (1996) boravio je u selu bez struje i vode, u kojem je sam sagradio kuću i to alatom iz sedamnaestog vijeka. Isto tako, za ulogu američkog predsjednika Abrahama Linkolna u filmu Linkoln (2012) reditelja Stivena Spilberga, pripremao se godinu dana, pročitavši njegovih stotinjak biografija američkog predsjednika, kao i sve što je ikada napisao. Na setu su glumci zamoljeni da ni u pauzama ne govore britanskim akcentom, kako mu ne bi poremetili koncentraciju, a svojoj filmskoj supruzi Seli Fild već je prije snimanja počeo da šalje SMS poruke u Linkolnovom stilu, potpisujući se samo slovom A - kao Abraham.

 

Upitan za istraživanje koje je obavio za svoju ulogu u filmu Biće krvi glumac je odgovorio: “Pročitao sam dosta prepiski iz tog perioda. Pristojan život srednje klase sa suprugama i djecom napušten je da bi se tragalo za ovom nedokučivom mogućnošću. Ti ljudi koji su krenuli u potragu bili su bankarski službenici, špediteri i učitelji. Svi su krenuli na Zapad zbog jeftinog novca i kovali su plan takoreći usput. Niko od njih nije znao kako da buši naftu. U početku su je izvlačili iz zemlje u lonce. Bio je to prikaz čovjeka u svojoj potpunoj životinjskoj formi, probijao se kroz prljavštinu da bi pronašao svijetle, svjetlucave stvari”.

 

Ser Danijel Dej-Luis je nevjerovatno talentovan i posvećen glumac, koji će uveliko nedostajati sedmoj umjetnosti.