Kristofer Plamer ( 1929 - 2021)

Kanadski glumac Kristofer Plamer (1929-2021) je zauvijek svoje ime upisao u filmske anale zahvaljujući ulozi pomorskog oficira Geogra fon Trapa u muzičkoj drami Moje pjesme, moji snovi (1965) reditelja Roberta Vajza. Vjerovatno je riječ o jednom od najpopularnijih filmskih mjuzikala, koji ni danas nije izgubio svoj izvorni šarm, iako glumac nije krio nedostatak simpatija prema ovom velikom filmskom djelu. Plamer je zatim za ulogu ruskog autora Lava Tolstoja u biografskoj drami Posljednja stanica (2009), dobio svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar, da bi ovu nagradu osvojio već naredne godine i to za sporednu ulogu u filmu Početnici (2010). Plamer je na taj način postao najstariji glumac koji je osvojio ovu prestižnu nagradu, jer mu je tada bilo 82 godine. Ponovo je ispisao stranice filmske istorije jer je sa punih 88. godina dobio novu nominaciju za Oskara i to za sporednu ulogu u filmu Cijena života (2017) reditelja Ridlija Skota. Na taj način je postao najstariji glumac koji je nominovan za ovu nagradu. Ljubitelji kratkog filma su vjerovatno zapazili glumca u ulici naratora u filmu Čovjek koji je sadio drveće (1987).

 

Osvojivši Oskara, Plamer je pogledao statuu i šaljivo prokomentarisao: "Ti si samo dvije godine starija od mene, draga. Gdje si bila cijeli moj život?".

 

Kristofer Plamer je karijeru počeo sredinom prošloga vijeka, a prve poznatije uloge je odigrao u filmovima Stage Struck (1958) reditelja Sidnija Lumeta, Wind Across the Everglades (1958), Pad Rimskog carstva (1964), Sve o Dejzi Klover (1965), Priča o Ediju Čepmenu (1966), Noć generala (1967) i Bitka za Britaniju (1969).

 

"Pisanje je bilo superiornije tokom pedesetih godina. Ali tada smo imali sve najbolje scenariste, Hortona Futa i druge, koji su pisali za ovaj drski novi medij. Bilo je vraški uzbudljivo. Bila je to avantura. Televizija je danas postala ipak previše uglačana. Pomalo preudobna za sopstveno dobro", rekao je glumac.

 

Sedamdesetih godina je odigrao odlične uloge u filmovima Čovjek koji je htio da bude kralj (1975) reditelja Džona Hjustona i The Silent Partner (1978), kao i u triler misteriji Ubistvo po naređenju, u kojoj je odigrao ulogu čuvenog detektiva Šerloka Holmsa. Takođe je zaigrao u filmovima Vaterlo (1970), Povratak Pink Pantera (1975) reditelja Blejka Edvardsa, Atentat u Sarajevu (1975), Aces High (1976), Nestanak (1977), Pakao u svemiru (1978) i Ulica Hanover (1979).

 

Upitan za film Moje pjesme, moji snovi, glumac je dao pomalo neobičan odgovor: "Ljudi su bili neprirodno sentimentalni prema ovom filmu. Tako da mi je uvijek bilo teško. Ali prije nekoliko godina, otišao sam na uskršnju zabavu i morao sam gledati prokleti film sa ovom djecom. Bio sam zatvorenik! A onda sam pomislio, ima sve - ljupke pjesme, naciste i časne sestre i decu. To je bezvremensko i zahvalan sam na tome".

 

Osamdesetih godina glumac nije imao velike sreće sa izborom uloga i gledali smo ga u nizu neinspirativnih naslova, da bi se zatim situacija uveliko poboljšala devedesetih godina, kada smo ga gledali u nekoliko impresivnih filmova. Treba svakako pomenuti redom filmove Negdje u vremenu (1980), Očevidac (1981), Amater (1981), Predjeli sna (1984), Američka priča (1986), Policijska posla (1987), Nosferatu u Veneciji (1988), Tamo gdje je srce (1990) reditelja Džona Burmana, Rokenrol vragolani (1991), Zvjezdane staze 6 - Neotkrivena zemlja (1991), Malkolm Iks (1992) reditelja Spajka Lija, Vuk (1994), Dolores Klejborn (1995), 12 majmuna (1995) reditelja Terija Gilijama, Klovn u ponoć (1998), Probuđena savjest (1999) reditelja Majkla Mana i Drakula 2000 (2000), ali i televizijsku seriju Counterstrike (1990-1993).

 

Upitan zašto je odbio ulogu čarobnjaka Gandalfa u trilogiji Gospodar prstenova, glumac je rekao: "Ne znam zašto sam je odbio. Mislim da je to imalo veze sa tim što sam morao provesti četiri godine na Novom Zelandu. Ima i drugih zemalja koje želim posjetiti prije nego što pokleknem. Ali Ijan Mekelen je dobio ulogu i bio je fantastičan u njoj. Odigrao je ulogu zaista toplo i emotivno i ja mrzim tog ku****og sina!

 

U novom vijeku je nastavio sa dobrim ulogama i sarađivao je sa mnogim istaknutim rediteljima u Holivudu. Gledali smo ga u filmovima Blistavi um (2001), Ararat (2002) reditelja Atoma Egojana, Nikolas Niklbi (2002), Kuća na hladnoj rijeci (2003), Nacionalno blago (2004), Aleksandar (2004) reditelja Olivera Stouna, On mora voljeti pse (2005), Sirijana (2005), Novi svijet (2005) reditelja Terensa Malika, Insajder (2006) reditelja Spajka Lija, Kuća na jezeru (2006), Čovjek u stolici (2007), Do neba (2009), Maštaonica doktora Parnasa (2009) reditelja Terija Gilijama, Devetka (2009), Sveštenik (2011), Berimor (2011), Muškarci koji mrze žene (2011) reditelja Dejvida Finčera, Elza i Fred (2014), Hektor u potrazi za srećom (2014), Falsifikator (2014), Deni Kolins (2015), Sjećanja (2015), Čovjek koji je izmislio Božić (2017), Vadi noževe (2019) i Uz sve počasti (2019).

 

Upitan o uticaju kompjuterske tehnologije na moderne filmove, glumac je odgovorio: "Cijeli ovaj novi talas mladih momaka koji izgledaju sjajno na zelenom ekranu, oni su u milosti i nemilosti svega toga. To je na milosti i nemilosti lažnih krokodila i zmajeva. Tehnički je prosto divno, sve šta se sada dešava".