Ed Lauter ( 1938 - 2013)

Američki glumac i stenap komičar Ed Lauter (1938-2013) je vjerovatno najpoznatiju saradnju ostvario sa čuvenim američkim glumcem Čarlsom Bronsonom, sa kojim je snimio filmove U klancu Nevade (1975), Bijeli bizon (1977), Lov do smrti (1981) i Smrtonosna želja 3 (1985). Luter je svakako jedna od najpoznatijih karakternih faca sedamdesetih i osamdesetih godina, ali to ne znači da su mu svi ljubitelji filma upamtili ime.

Kada mu je jedan od novinara rekao da je veoma prepoznatljiv karakterni glumac, Lauter je odgovorio: „Prepoznatljiv, ali ponekad ljudi ne znaju moje ime. Oni će reći: 'O, da! Eno onoga tipa! Bio si u... Bože ... bio si u... u...' Dakle, na neki način je to dobro, a na neki način je loše“.

Ed Lauter je prve veće uloge zaigrao sedamdesetih godina u filmovima Sedmorica jašu (1972), The New Centurions (1972), Hiki i Bogs (1972), Loše društvo (1972), Bili Kid je dripac (1972), Bijes (1972), Lolly-Madonna XXX (1973), Posljednji američki heroj (1973), Ponoćni čovjek (1974), Zatvorski krug (1974), Francuska veza (1975), Porodična zavjera (1976) reditelja Alfreda Hičkoka, King Kong (1976), Magija (1978) i The Jericho Mile (1979) reditelja Majkla Mana.

Nakon velikog broj uloga koje je odigrao sedamdesetih godina, Lauter je narednih decenija ipak malo usporio tempo. Njegov omiljeni žanr su ostali kriminalistički trileri, mada je zaigrao i u nekoliko komedija. Gledali smo ga u filmovima Eureka (1983), Kudžo (1983), Lasiter (1984), Pravi genije (1985), Sirovi ugovor (1986), Osveta šmoklana 2 (1987), Debeli čovjek i mali dječak (1989) i Rođen četvrtog jula (1989) reditelja Olivera Stouna.

Devedesetih godina se sve više okretao komedijama, gdje je odigrao niz zanimljivih uloga. Treba pomenuti naslove Moje plavo nebo (1990), Raketaš (1991), Školske veze (1992), Ulična pravda (1993), Žena pod ucjenom (1994), Napuštajući Las Vegas (1995), Padine Mulholanda (1996) i Trinaest dana (2000).

U novom vijeku je zaigrao u filmovima Ovo nije glupi tinejdžerski film (2001), Sibiskvit (2003), Zatvorski krug (2005), Demonska potjera (2006), Broj 23 (2007), Glumac (2011), Povratak u igru (2012) i Grad koji se užasavao zalaska sunca (2014).

Upitan za uloge negativaca, Lauter je odgovorio: „Sviđaju mi se te uloge. Li Marvin mi je jednom rekao: 'Kada igraš žestoko, s vremena na vrijeme, pobrini se da te publika bar malo zavoli'. Onda će pomisliti: 'Čekaj malo, nije on tako loš momak. Jesi li video kako je pomilovao tog psa?'“.