Apartman 7A

02.11.2024 09:28

Film Rozmarina beba (1968) je brzo stekao kultni status i donio svjetsku slavu glumici Miji Ferou i reditelju Romanu Polanskom. Tokom 2008. godine producenti Majkl Bej, Endru Form i Bres Fuler su željeli da snime rimejk, ali nisu uspjeli da realizuju svoju ideju. Mnogo godina kasnije japansko - australijska rediteljka Natali Erika Džejms je snimila nastavak Apartman 7A, koji je radnjom smješten prije dešavanja prikazanih u Rozmarinoj bebi.

Mlada plesačica Teri Đonofrio (Džulija Garner) dolazi iz Nebraske u Njujork kako bi postala velika zvijezda i kako bi svi znali njeno ime. Tokom jedne probe Teri doživi tešku povredu i nije u mogućnosti da nastavi da se bavi profesionalnim plesom. Njena sreća se uveliko mijenja kada upoznaje ostarjeli bračni par Mini Kastavet (Dajana Vist) i Romana Kastaveta (Kevin Mekneli) koji je prihvataju kao svoju ćerku i pomažu joj u njenoj daljoj karijeri. Teri započinje ljubavnu vezu sa brodvejskim producentom Alanom Marčandom (Džim Strudžis) i ubrzo zatim zatrudni.

Rediteljka Natali Erika Džejms koristi ovaj film da nam pokaže ko je tragična djevojka koju na kratko vidimo u prvim kadrovina filma Rozmarina beba. Džejms (Mošti) je već imala iskustva sa žanrom psihološkog horora i to se bar donekle primjeti. Uvod u priču u kojem vidimo nesrećnu sudbinu mlade plesačice Teri Đonofrio je jasno prikazan i svakako razumjemo ovu odlučnu mladu ženu i počinjemo da marimo za njenu sudbinu. Glumica Džulija Garner je veoma dobro odradila svoj dio posla. Pored toga, glumci iz originala Rut Gordon i Sidni Blekmer su dobili dostojnu zamjenu u vidu veoma raspoložene Dajane Vist, kao i Kevina Meknelija, ali ipak ne treba očekivati glumačke bravure kakve smo vidjeli pod rediteljskom palicom Romana Polanskog.

Rediteljka Džejms brzo ubacuje neočekivane i mračne scene za koje nismo sigurni da li se stvarno dešavaju ili su posljedica svojevrsne halucinacije mlade umjetnice. Ove scene se odmah podvlače pod kožu publike i izazivaju veliku nelagodu i jezu. Međutim, već tada shvatamo da smo slične scene već gledali i da je nastavak Apartman 7A posudio dosta ideja iz originala, te da ga zapravo možemo smatrati rimejkom. Baš kao u priči Romana Polanskog, ostarjeli bračni par počinje da se miješa u život svoje mlade stanarke i da nagleda svaki njen korak. Publika ponovo nije sigurna da li je glavna junakinja u velikoj životnoj opasnosti ili je samo paranoična zbog trudnoće i reakcije na velike promjene kroz koje njeno tijelo prolazi. Gotovo svaki vid poređenja sa originalom ide u korist reditelja Polanskog.

Rediteljka Džejms pokušava da nas uhvati nespremne i da nas prepadne ali ne uspijeva da izazove veću dozu straha kod nas. Prosto ne pokazuje dovoljno originalnosti da bi nas natjerala da zaboravimo original. Scene jesu uglavnom korektno odrađene, zahvaljujući dobroj fotografiji i muzičkoj podlozi, ali ne mogu izbjeći povremeni dežavi osjećaj. Veću razliku recimo možemo primjetiti u liku brodvejskog producenta Alana Marčanda, kojeg igra Džim Strudžis i koji se razlikuje od donekle slične uloge koju je u originalu igrao Džon Kasavetes. Strudžisu ipak nedostaje doza suptilnosti prilikom pristupa ulozi producenta. Vjerovatno najveće razočarenje dolazi na samom završetku filma kada gledamo ples glavne junakinje uz pjesmu Be My Baby grupe The Ronettes.

Apartman 7A je ipak dobar nastavak koji se može preporučiti svim ljubiteljima originala, kao i svim ljubiteljima psiholoških horora, ali ovaj naslov ne može dosegnuti visine koje je postavio film Rozmarina beba.

By Bloody Disgusting[1], Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=77259761