17.06.2017 00:57
Nicholas Van Orton (Michael Douglas), je bogati investicioni bankar, kojem se bliži 48. rođendan. Nicholas često razmišlja o samoubistvu njegovog oca, jer je on tad imao isto toliko godina. Nicholas dobija neobičan poklon od svog brata Conrada (Sean Penn), vaučer za igru koju nudi njemu nepoznata kompanija CRS. Conrad mu obećava da će mu ova igra promjeniti život. Nicholas odlazi u CBS i obavlja potreban psiho-fizički pregled. Nedugo zatim mu javljaju da je njegov zahtjev odbijen, ali mu se počinju dešavati neobične stvari u životu. David Fincher postepeno gradi atmosferu straha oko svog asocijativnog i izolovanog protagoniste. Veoma mračna fotografija Harrisa Savidesa je dobro uparena sa naglašenim notama prijetećeg klavira, kompozitora Howarda Shoraea. Uprkos svim pogodnostima koje nosi novac glavnog junaka, publika ne može da se otarasi lošeg osjećaja. Fincher veoma vješto ubacuje flashback sekvence sa Nicholasovim ocem, koje dodatno prožimaju atmosferu morbidnim osjećajem. Dobra je ideja scenarista Johna Brancata i Michaela Ferrisa, da smjeste radnju filma pred Nicholasov rođendan, životnu dob u kojoj se ubio njegov otac. Misterija vezana za firmu koja organizuje ovu igru, je dobro odrađena i publika poput filmskog protagoniste ne zna kome može da vjeruje. Fincher šalje svog junaka na mnoge lokacije i podmuklo ga dočekuje novim neprijatnostima. Igra ima dosta efektnog crnog humora, a treba pohvaliti podtekst filma o tome kako nevolja izvlači ono najbolje iz ljudi. Kraj filma možda nije baš najbolje osmišljen, ali je nepredvidiv i veoma originalan. Michael Douglas je odličan u naslovnoj ulozi apatičnog i nadobudnog bankara. Deborah Kara Unger je dobar izbor za njegovu saputnicu, dok Sean Penn i Armin Muller znaju kako se koristi skromna filmska minutaža. Igra je originalan, zabavan i veoma kvalitetan film, kojeg treba preporučiti pevenstveno ljubiteljima dobrih filmskih mozgalica.
[[File:The Game film poster.jpg|thumb|The Game film poster|alt=The Game film poster.jpg]]
