Lola

26.06.2001 08:28

Dosta filmova snimljenih u prošlom vijeku teško odoljeva zubu vremena i zbog toga zahtjeva pomoć moderne tehnologije da opstane u životu. Film Lola (1961) reditelja i scenariste Žaka Demija je doživio prvu restauraciju tokom 2000. godine, da bi zatim 2012. godine dobio potpunu digitalnu restauraciju slike i zvuka. Restauraciju su nadgledali Demijeva supruga Anjes Vardi i direktor fotografije Raul Kutar, koji je radio na ovom filmu. Lola je zapravo prvi dio Demijeve trilogije, koja se nastavlja filmovima Šerburški kišobrani (1964) i Model šop (1969). Inače, glavnu junakinju Lolu ponovo srećemo u upravo u filmu Model šop.

Roland Kasar (Mark Mišel) ostaje bez posla i bezvoljno luta po gradu. Odlazi u knjižaru koju često posjećuje i tu upoznaje mladu djevojčicu Sesil (Eni Duperu), koja je došla sa svojom majkom Desnojer (Elina Laburdet) da kupi riječnik engleskog jezika. Roland posuđuje svoj riječnik mladoj Sesil, dok joj priča da je poznavao jednu djevojku Sesil, prije Drugog svjetskog rata. Roland napušta knjižaru i na svoje veliko iznenađenje sreće Sesil (Anuk Eme) koju je samo maloprije pominjao. Dogovaraju sastanak gdje mu Sesil govori da radi kao plesačica u kabareu El Dorado pod umjetničkim imenom Lola i da se ponekad viđa sa jednim od redovnih posjetilaca, američkim mornarom Frenkijem (Alan Skot). Lola tvrdi da je Frenki podsjeća na njenu veliku ljubav Mišela (Žak Harden), sa kojim ima sedmogodišnjeg dječaka. Slučajnosti se nastavljaju kada mlada Sesil upoznaje Frenkija i njih dvoje razgovaraju o stripovima.

Reditelj Žak Demi koristi već uvodnu špicu filma da nam poruči, kroz kinesku poslovicu, da tokom gledanja ovog filma može da plače ko hoće, ali da se smije svako ko može. Ova poslovica nije slučajno odabrana i zapravo šalje adekvatnu poruku publici. Demi je inspiraciju za ovaj film pronašao u muzičkoj komediji Plavi anđeo (1930), reditelja Jozefa fon Šternberga, u kojem glumica Marlen Ditrih igra plesačicu burleske Lolu Lolu. Sličnosti prevazilaze samo naziv glavne junakinje ali Demi svakako nije bez sopstvenih ideja. Demi dobro koristi lijepe lokacije Nanta, grada u kojem je rođen, pri čemu mu svakako dosta pomaže direktor fotografije Raul Kutar. Protagonisti su uglavnom veseli pa čak i razuzdani. Demi je svoj film opisao kao mjuzikl ali bez muzičkih sekvenci. Lola zaista djeluje poput mjuzikla koji su bili veoma popularni u ovom periodu i često imamo utisak da će protagonisti svakog trenutka zaplesati i zapjevati jednu muzičku numeru. Kada se to konačno i desi dobijamo odličnu scenu u kojoj naslovna junakinja zavodljivo pleše uz numeru Chanson de Lola koju izvodi Žaklin Dano.

Demiju je ovo prvi dugometražni film ali imamo utisak da je u ovom trenutku imao veliki broj filmskih naslova iza sebe. Daje odličan prikaz svojih protagonista i razumijemo različite emocije kroz koje prolaze. Jedan od glavnih junaka Roland Kasar je poput mnogih nesigurnih mladih ljudi koji žele više od svog života. Dijalog između protagonista je sažet i zanimljiv, dok su njihove dileme iste one koje pritiskaju sve nas. Ljubavni trougao između Lole, Rolana i američkog mornara Frenkija je originalan i čini da ovaj film i danas izgleda bolje od mnogih sličnih naslova. Autor filma nam nekoliko puta napominje da se prva ljubav teško preboli, ali kasno shvatimo njegove riječi. Demi je očigledno ljubitelj filmske poezije i njegove scene odišu velikom količinama strasti i poleta, ali takođe odišu iskrenošću koja je krasila mnoge druge filmove iz Francuskog novog talasa. Odličan posao je napravio francuski kompozitor Mišel Legran koji je nastavio uspješnu saradnju sa rediteljem Demijem.

Demi zaslužuje pohvale i zbog veoma odvažnog poteza da u kratkom vremenskom roku međusobno upozna sve glavne protagoniste u ovom filmu. Ova odluka se neće dopasti svima ali on pravda ovu odluku jer na ovaj način ponovo stavlja do znanja bitnost prve ljubavi. Vidimo slučajan susret između glavnih junaka Rolana i Lole, koje odlično igraju Mark Mišel i Anuk Eme, te koji se međusobno sudare tokom hoda ulicom i tom prilikom jedva prepoznaju. Da je Lola bila manje pribrana dvoje ljudi bi nastavilo svoj put bez gotovo ijedne rečenice dijaloga. Reditelj Demi ne dozvoljava ovom filmu da zapliva u žanr filma pljačke kada Roland dođe u kontakt sa lokalnim bricom koji se bavi krijumčarenjem dijamanata. Koristi ipak ovu priliku da poveže svoj naslov sa filmom Do posljednjeg daha (1960) reditelja Žan-Luka Godara, u kojem glavnu ulogu igra Žan-Pol Belmondo. Isto tako, mornar Frenki poručuje Loli da uskoro odlazi u francuski grad Šerbur, koji se nalazi u naslovu Demijevog najpoznatijeg filma Šerburški kišobrani. Zanimljivo je još dodati da upravo u Šerburškim kišobranima Rolan Kasar poručuje kroz pjesmu da je nekad volio Lolu.

Zamjerke filmu Lola možemo pronaći u fotografiji Raula Kutara koja je u određenim trenucima previše mračna i ne dozvoljava nam da vidimo lice protagonista. Postoji mogućnost da se u samom procesu restauracije nije mogao napraviti bolji posao i da ove scene prosto ne mogu bolje da izgledaju. U svakom slučaju, ove zamjerke su možda i jedini razlog zašto Lola nije među najboljima Demijevim filmovima.

Lola predstavlja odličan filmski debi prepun šarma, koji je daleko složeniji nego što to na prvi pogled djeluje i koji se može preporučiti svim ljubiteljima romantičnih drama iz prošloga vijeka.

Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=7196409