Ne gledaj sada

24.06.2007 08:54

Dijela britanske autorke Dafni di Morije su poslužila kao velika inspiracija mnogim poznatim rediteljima, kao što su Alfred Hičkok (Rebeka, Ptice), Henri Koster (Moja rođaka Rejčel) i Robert Hamer (Žrtveno jagnje). Međutim, kada pominjemo Damu Di Morije ne smijemo nikako zaboraviti njenu kratku priču Ne gledaj sada, koja je zajedno sa još četiri kratke priče objavljena u knjizi Ne poslije ponoći i druge priče (1971). Ekranizaciju kratke priče potpisuje engleski reditelj Nikolas Roug.

Nakon gubitka ćerke Kristine (Šeron Vilijams), bračni par Džon Bakster (Donald Saterlend) i Lora (Džuli Kristi) odlaze u Veneciju, gdje je Džon prihvatio posao biskupa Barbariga (Masimo Serato) da obnovi drevnu crkvu. Lora upoznaje dvije sestre Heder (Hilari Mejson) i Vendi (Klelija Matanija). Slijepa Heder tvrdi da je vidovita i da je uspostavila kontakt sa preminulom Kristinom. Lora saopštava vijest Džonu, koji je ubjeđuje da se kloni ovih sestara i da im ne vjeruje.

Reditelj Nikolas Roug započinje ovaj film nizom zaista impozantnih scena, u kojima se zlokobno igra sa našim emocijama, ali i prikazuje mnoge scene koje će kasnije igrati zaista važnu ulogu u samom filmu. Roug nas tjera da strepimo za život mlade djevojke u crvenom kaputu, koja se razdraženo igra pored vode, dok muzika italijanskog kompozitora Đuzepea Pina Donađija pravi tranziciju iz nevine dječije pjesmice u note koje evociraju užas. Kamera direktora fotografije Entonija Ričmonda se često spušta prema vodi i na taj način sluti na loše. Publika je vjerovatno svjesna scena koje slijede iako odbija da ih prihvati. Roug i Donađi koriste ove uvodne scene da apostrofiraju plavu boju vode i naročito crvenu boju, koja asocira smrt. Ove boje će kasnije činiti neraskidivu filmsku nit. Roug je inače zbog ovih šokantnih uvodnih scena dobio laskava poređenja sa Majstorom strave i napetosti Alfredom Hičkokom. Treba odmah dodati da Ne gledaj sada sadrži određene hičkokovske elemenate kao što je običan čovjek u neobičnoj situaciji.

Reditelj Roug i scenaristi Alan Skot (Vještice, Hladan raj, Damin gambit) i Kris Brajant prave određene izmjene u odnosu na originalnu kratku priču, kako bi jedna takva priča dobila svoju dugometražnu filmsku ekranizaciju. Mlada Kristina ne umire od meningitisa, kao što je to napisala Di Morije u svojoj priči, već uslijed davljenja. Na ovaj način autori filma, pored crvene boje, stavljaju naglasak i na vodu, koja je svakako prisutna u Veneciji. Tako da velikim dijelom filma gledamo jedan bračni par koji se trudi da prebrodi svoju tragediju, ali je zapravo ironično okružen vodom, kao stalnim podsjetnikom na tu istu tragediju. Zanimljivo je takođe dodati da je Roug radio kao direktor fotografije u filmu Maska Crvene smrti (1964) reditelja Rodžera Kormana, u kojem vidimo personifikaciju smrti, Kosača smrti, u crvenom kaputu.

Roug i direktor fotografije Donađi koriste grad Veneciju, gdje je film velikim dijelom sniman, na jedan krajnje neočekivan način. Najromantičniji grad na svijetu dobija sasvim drugačiji izgled od onog na koji smo navikli. Radnja je smještena u mjesec decembar kada počinje zimska sezona i kada su mnogobrojni turisti već odavno napustili ovaj grad, koji često djeluje potpuno prazan. Vidimo oronule zidove ovog drevnog grada koji popuštaju zubu vremena i koji, uz Donađijevu kompoziciju, daju ovom filmu jednu zaista turobnu i neprijatnu atmosferu. Originalni italijanski naziv ovog filma glasi U Veneciji... šokantni crveni decembar. Glavni protagonisti uglavnom sami tumaraju ulicama Venecije i lako se izgube u njenim skučenim ulicama. Usput nailaze na mnoge neprijatne situacije, u kojima ne uspijevaju da uspostave adekvatnu komunikaciju sa lokalnim stanovništvom, prvenstvo zbog jezičke barijere. Protagonistu Džonu Bakstera u jednom trenutku lokalci smatraju za voajera samo zato što je zalutao prateći nepoznatu osobu u crvenom kaputu, koji podsjeća na kaput njegove ćerke. Isto tako, komunikacija između Bakstera i italijanskog policijskog inspektora Longina, kojeg glumi Renato Skarpa, djeluje otežana i gotovo pa neostvariva. Tokom snimanja filma, glumac Skarpa uopšte nije razumio engleski jezik već je u potpunom neznanju izgovarao dati scenario, što je svakako dovelo do osjećaja nerazumevanja i samog otuđenja između njegovog inspektora Longina i protagoniste Bakstera.

Roug svakako daje intrigantan portret jednog bračnog para koji pokušava da nastavi svoj život nakon tragedije. Ponovo se dotiče tema koje su gotovo uvijek krasili njegova dijela, kao što su realnost i njegova refleksija, ali i nelinearnost vremena. Australijski montažer Grejem Kliford montira ovaj film na način da nam pruži uvid u teško psihološko stanje protagonista i da što bolje razumijemo momente kroz koje oni u tom trenutku prolaze. Scene nisu uvijek složene hronološki i zbog toga određene situacije vidimo prije nego što su se i zaista desile. Tu prije svega mislimo na scene u drugom dijelu filma u kojima se Baksteru pričinjavaju određene stvari i ima snažan deža vi osjećaj. Jedno od mogućih tumačenje je to da je i Bakster zapravo vidovit i da mu se ukuzuju određene situacije iz bliske budućnosti. Roug i montažer Kliford se igraju sa ovim scenama i apostrofiraju dobro poznate objekte ili već pomenute boje kako bi izazvali reakciju publike. Često vidimo staklo kao svojevrsnog zlosutnika nemilih događaja. Ne gledaj sada prosto traži da se pogleda više puta kako bismo ga u potpunosti razumjeli.

Dio publike ovaj naslov prvenstveno pamti po eksplocitnoj sceni seksa između dvoje glavnih protagonista, koja važi za vjerovatno jednu od najpoznatijih scena ovog tipa ikada zabilježena na filmskoj traci. Izuzetno raspoloženi Donald Saterlend i Džuli Kristi imaju odličnu hemiju i ova scena samo ide u prilog tome. Roug je pokazao veliku galantnost i odličan osjećaj za prikazivanje ljepote ljudskog tijela, ali je isto tako otišao i vjerovatno suviše daleko i prikazao određene scene koje i danas izazvaju veliku reakciju publike. Scene seksa je uporedo prikazao sa scenama koje su uslijedile i u kojima se dvoje protagonista oblače, kako bi otišli zajedno na večeru.

Ne gledaj sada je odlično režiran i odlično odglumljen triler koji itekako zna da nagradi veliko strpljenje publike.

By www.movieposterdb.com, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=7404598