Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja

01.06.2024 14:30

Novi film popularnog britanskog reditelja Gaja Ričija neobičnog naziva Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja je zapravo baziran na knjizi Čerčilovi tajni ratnici (2014) autora Damijena Luisa, koja je smještena u Drugi svjetski rat i koja govori o gotovo nevjerovatnoj priči koja se dugo krila od očiju javnosti. Naime, premijer Vinston Čerčil je krišom poslao manju grupu neobuzdanih vojnika iza neprijateljskih linija sa zadatkom sabotaže. Reditelj Riči je ipak sebi dozvolio slobodnije tumačenje autorovih riječi i same vojne operacije, koja je u istorijske knjige ušla kao Operacija Postmaster. Ova operacija je inače poslužila piscu Ijanu Flemingu za lik Džejmsa Bonda.

Tokom 1941. godine britanski brigadir Kolin Gabins (Keri Elves), uz podršku premijera Vinstona Čerčila (Rori Kinir), planira tajnu operaciju protiv nacističkih podmornica na ostrvu Fernando Po, koje se nalazi pod kontrolom Španije. Pored agenata Mardžori Stjuart (Eiza Gonzales) i Ričarda Herona (Babs Olusanmokun), Gabins angažuje Gasa Marča-Filipsa (Henri Kevil) da sam isplanira ekipu za akciju. Gas bira danskog pomorskog oficira Andersa Lasena (Alan Ričson), kao i britanske oficire Henrija Hejsa (Hiron Fajns Tifin) i Fredija Alvareza (Henri Golding). Po dolasku na ostrvu, ekipa smišlja plan akcije, dok Mardžori pokušava da zavede njemačkog zapovjednika Hajnriha Lura (Til Švajger).

Reditelj Gaj Riči otvara ovaj film veoma dugom scenom u kojoj vidimo nekoliko vojnih desperadosa koji likvidiraju njemačke protivnike i to na jedan veoma zabavan način. Riči odmah stavlja do znanja da je na njega dosta uticao kolega Kventin Tarantino i njegov ratni film Prokletnici (2009) u kojem glavne uloge igraju Bred Pit i Kristof Volc. Sličnost vidimo i u kastingu njemačkog glumca Tila Švajgera kojeg rado pamtimo kao jednog od Prokletnika Huga Štiglica, kao i po liku agentice Mardžori Stjuart, koja podsjeća na Šošanu (Melani Loren). U svakom slučaju, Riči donekle kopira Tarantinovu nonšalantnost, dok svjesno gura svoju špijunsku akcijadu prema samoparodiji, a sve u želji da što bolje zabavi publiku. Napetost u filmu je svedena na minimum, bar do završnice filma, kada se stvari malo više zahuktaju. Ričijevi Nedžentlmeni se velikom lakoćom riješavaju svojih daleko brojnijih protivnika da prosto nemamo previše razloga da brinemo za njih. To opet ne znači da ovaj film neće pružiti dovoljno zabave.

Reditelj Riči i čak trojica scenarista se nisu naročito istaknuli dok su pisali ovu priču. Ponovo gledamo glavnog junaka koji okuplja ekipu ekscentričnih likova kako bi započeli misiju, koju inače jedan prosječan čovjek ne bi prihvatio ni u ludilu. Riči se trudi da ovaj film učini sebi svojstvenim i drugačijim od drugih naslova i dobrim dijelom i uspijeva, dok britanski kompozitor Kristofer Bensted adekvatno prati dešavanja na ekranu. Vrijeme provedeno sa naslovnim junacima prolazi relativno brzo i publika uglavnom ne osjeća zamor. Dijalog je zanimljiv, iako nije naročito inteligentan, dok su sami likovi mogli biti daleko bolje iscrtani. Svakako bismo voljeli da smo saznali još određenih pojedinosti o naslovnim junacima. Glumci Henri Kevil i Alan Ričson se veoma dobro zabavljaju u ovom filmu i tu zabavu prenose na publiku. Kevil je ovo vjerovatno shvatio kao priliku da se dokaže za eventualnu ulogu Džejmsa Bonda, dok nas Ričson hvata nespremne svojim gotovo nadljudskim sposobnostima, sve dok mi razmišljamo šta da očekujemo od jednog lika koji nosi naočale. Engleski glumac Rori Kinir se potrudio da odigra premijera Čerčila na sebi svojstven način ali je ipak inferioran kolegi Geriju Oldmanu, koji je čuvenog premijera odigrao u filmu Najmračniji čas (2018) reditelja Džoa Rajta.

Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja je relativno zabavna špijuska komedija iako se od reditelja Gaja Ričija očekivalo malo više.

By Lionsgate, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=75770134