Mank

07.06.2021 14:23

Filmovi snimljeni u crno-bijeloj tehnici su danas prava rijetkost i predstavljaju određeni kuriozitet kod svih ljubitelja sedme umjetnosti. Jedan od filmova snimljenih u ovoj tehnici je Mank (2020) proslavljenog američkog reditelja Dejvida Finčera.

Tokom 1940. godine reditelj Orson Vels (Tom Burk) počinje da radi na filmu Građanin Kejn i angažuje scenaristu Hermana Dž. Mankevica (Geri Oldman), koji se oporavlja od saobraćajne nesreće. Herman marljivo radi na scenariju, kojeg svakodnevno diktira svojoj sekretarici Riti Aleksandar (Lili Kolins). Rita primjećuje sličnost između glavnog junaka Čarlsa Fostera Kejna i novinskog magnata Vilijama Rendolfa Hersta (Čarls Dens). Dok se producentu Džonu Hausmanu (Sem Trauton) ne dopada nelinearna struktura scenarija, Hermanov brat Džozef (Tom Pelfri) se brine kako će bogati i uticajni Herst reagovati na ovaj film.

Reditelj Dejvid Finčer se može pohvaliti zaista impozantnom karijerom i nizom izuzetno uspješnih filmova. Kako bi odao počast filmovima snimljenim dvadesetih i tridesetih godina prošloga vijeka, Finčer odlučuje da film u potpunosti snimi u crno-bijeloj tehnici. Tokom kazivanja, često skače iz jedne godine u drugu i to sve u vremenskom periodu od 1930. do 1940. godine i na taj način odaje svojevrsnu počast samom filmu Građanin Kejn (1940), reditelja Orsona Velsa, koji je snimljen na sličan način. Ova odluka nam omogućava da detaljnije vidimo mnoge zanimljive aspekte ove priče, ali takođe može izazvati veliku konfuziju kod prosječnog gledaoca. Finčer uglavnom dobro pripovjeda i čvrsto drži konce ove složene priče u svojim rukama. Daje veoma zanimljiv portret jednog scenariste u turbulentnim godinama kada se Holivud, ali i cijeli svijet dosta mijenjao i kada im je prijetila velika opasnost. Zanimljivo je svakako vidjeti scene smještene u 1930. godinu u kojima čujemo holivudske glavešine koje raspravljaju o senzaciji zvanoj zvučni film, ali i o velikoj prijetnji koja dolazi od strane Nacističke Njemačke. Pored toga, Finčer ubacuje mnoge zanimljive scene u kojima vidimo kako je scenarista Mankevic dobijao različite ideje za film Građanin Kejn.

Finčer je napravio zaista impozantan posao, bar kada gledamo sa tehničke strane. Direktor fotografije Erik Meseršmit se maksimalno potrudio da ne pomislimo na boju i da uživamo u crno - bijelim kadrovima, dok muzička podloga Trenta Reznora i Atikusa Rosa svakako pomaže u drugoj polovini filma kada već uveliko osjećamo zamor. Publika će imati veliki problem da se poistovjeti sa Hermanom Mankevicem, uprkos velikom trudu glumca Garija Oldmana, jer prije svega ne poznaje ovog scenaristu i vjerovatno ne mari previše za njegovu sudbinu. Sporiji tempo kazivanja i česti vremenski skokovi će dodatno odbiti publiku, dok će film u jednom trenutku postati pravi mali izazov za prosječnog ljubitelja pokretnih slika. Situaciju donekle spašava atraktivna glumica Amanda Sejfred u ulozi glumice Marion Dejvis, koja jednom prilikom šeta i razgovora sa naslovnim junakom u raskošnoj bašti zamka, koji pripada novinskom magnatu Vilijamu Rendolfu Herstu. Ove noćne scene su zapravo snimljene na dnevnom svijetlu, što je u starom Holivudu bilo poznato kao tehnika dan za noć. Treba takođe pohvaliti dug i impozantan kadar u kojem Luj B. Mejer, kojeg odlično igra Arlis Hauard, upućuje scenaristu Manka u trenutnu situaciju u Holivudu i šta publika zapravo želi da vidi na velikim ekranima.

Mank je zanimljiv film koji daje prilično detaljan opis jednog izuzetno značajnog filma i jednog isto tako značajnog perioda u Holivudu i zbog toga se može preporučiti ali veoma strpljivim ljubiteljima filma.

By http://www.impawards.com/2020/mank.html, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=65643316