Skrivena ljubav

05.02.2018 09:22

Profesor arheologije, gospodin Perlman (Majkl Stalbarg), poziva američkog diplomca Olivera (Armi Hamer) da provede ljeto sa njim, njegovim sinom Eliom (Timoti Šalame) i ženom Anelom (Amira Kasar), na njihovom imanju u Sjevernoj Italiji. Mladi Elio se zaljubljuje u Olivera, iako je u vezi sa lokalnom djevojkom, Marsijom (Ester Garel). Skrivena ljubav je ekranizacija istoimene knjige, autora Andrea Acimana.

Nakon filmova Ja sam ljubav i Rasprskavanje, italijanski reditelj Luka Gvadanjino završava svoju filmsku trilogiju popularno nazvanu Požuda, sa svojim najvjerovatnije najboljim filmom, Zovi me svojim imenom. Gvadanjino i direktor fotografije, Tajlanđanin Sajombu Mukdiprom (Ujka Bunmi koji može da se sjeti svojih prethodnih života), su se zaista potrudili da publika jednostavno osjeti kako je to bilo živjeti početkom 80-ih godina prošloga vijeka u sjevernom dijelu Italije. Raskošna i prostrana vila u kojoj akteri filma borave je okružena prelijepim pejzažima i rodnim voćnjacima, čiji plodovi prosto tjeraju vodu na usta i lukavo zavaravaju čula mirisa i okusa, koja se nesvjesno bude kod publike. Zaista je teško zamisliti bolju podloga za ljubavnu romansu dvoje mladih ljudi, u ovom slučaju riječ je o romansi dva muškarca, jer ovakav ugođaj podstiče najskrivenije želje i osjećaje i prosto ih tjera na vidjelo. Elio je inteligentan, ali povučen i zbunjen mladić koji se zaljubljuje u starijeg i daleko iskusnijeg i opuštenijeg Olivera, koji je možda i ljubav njegovog života. Reditelj Gvadanjino pravi dobar potez i ne žuri sa upozavanjem ovih mladih ljudi. Dozvoljava nam da prvo upijemo sve ljepote italijanskih predjela, uz odličan saundtrek i nenametljiv, ali veoma kvalitetan scenario iskusnog Engleza, Džejmsa Ajvorija (Ostaci dana, Howards end, Moris, Soba sa pogledom), a zatim nam servira romansu dvojice mladića koja djeluje kao logičan slijed događaja, ali koju isto tako neće prihvatiti veliki dio publike. Scenarista Ajvori je već mnogo puta pokazao da zna kako da se podlo zaigra sa monotonijom i razbibrigom aristokratskog sloja društva i da zakomplikuje njihove do tada jednolične živote, i to čini opet i to veoma uspješno. Zanimanje Eliovog oca se dobro uklopilo sa temom filma jer u antičkim skulpturama često dominira muška seksualnost. Gvadanjino i Ajvori prave još jedan dobar potez i ne dozvoljavaju zbunjenom Eliju da raskine sa svojom djevojkom Marsijom, sa kojom uporedo pokušava da održi vezu, kao i seksualni odnos, kako bi natjerali publiku da spekuliše o ovom odnosu dva muškarca. Reditelj Gvadanjino se ni malo ne ustručava prilikom prikazivanja romanse Olivera i Elija i pri tome po malo podsjeća na svog sunarodnjaka, reditelja Bernarda Bertolučija (Sanjari, Poslednji tango u Parizu). Treba još pohvaliti izvrstan dijalog Elija i njegovog oca pred sam kraj filma, i veoma dugačak posljednji kadar, koji će bar neko vrijeme ostati u sjećanju velikog dijela publike.

Skrivena ljubav je odlično snimljena i odlično odglumljena ljubavna romansa koju treba preporučiti svim ljubiteljima filma kojima ne smeta gej tematika.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=2902452