Ne okreći se, sine

05.06.2007 08:54

Film Ne okreći se, sine reditelja Branka Bauera je nastao po istoimenom romanu Ne okreći se, sine autora Arsena Diklića. Film je nagrađen sa tri nagrade Zlatna arena na filmskom festivalu u Puli i to za režiju, glavnog glumca i scenografiju.

Partizanski ilegalac inžinjer Neven Novak (Bert Sotlar) uspijeva da pobjegne iz voza koji koriste ustaše kako bi prevezli zatvorenike u koncentracioni logor Jasenovac. Neven zatim odlazi kod Vere (Lila Andres), koja ga obavještava da mu je kuća minirana i da je njegova supruga Olga poginula, dok je njegov devetogodišnji sin Zoran (Zlatko Lukman) u ustaškom odgojnom centru Poglavnikovo odgojilište u Zagrebu. Neven dobija pomoć od prijatelja Jevreja Lea (Radojko Ježić) dok za njim traga Ustaška nadzorna služba na čelu sa zapovjednikom (Nikša Stefanini).

Reditelj Branko Bauer započinje film scenama u kojima vidimo grupu zatvorenika koji biježe iz voza koji vodi u najveći logor smrti na ovim prostorima Jasenovac. Dobro drži napetost u filmu dok gledamo koji od zarobljenika će uspjeti da pobjegnu. Muzička podloga slovenačkog kompozitora Bojana Adamiča zna kada treba da utihne kako bi publika osjetila veliki nemir i strah. Bauer daje dobar prikaz Zagreba u periodu Drugog svjetskog rata kada je oformljena Nezavisna Država Hrvatska i kada su se stanovnici srpske i jevrejske nacionalnosti, koji žive na ovim prostorima, našli u velikoj opasnosti. Masovno su transportovani u koncentracione logore gdje su izloženi izuzetno teškom fizičkom poslu i odakle se nisu više vraćali. Sam glavni junak Neven Novak, kojeg odlično igra Bert Sotlar, u jednom trenutku kaže svom prijatelju Leu da se iz Jasenovca niko ne vraća živ.

Bauer jasno stavlja do znanja da uvijek ima dobrih ljudi koji su volji pomoći drugima, pa makar ih to dovelo u životnu opasnost. Zanimljivo je primjetiti da mnogi ljudi imaju instinktivnu reakciju da prvo zaštite sami sebe i zbog toga se odlučuju da odaju glavnog junaka ovog filma i da pomognu njegovom hapšenju. To prije svega vidimo kod Nevenovih bliskih poznanika Vere i Jevreja Lea. Međutim, kada se njihov pogled ponovo susretne sa Nevenovim tužnim očima, ovi ljudi ipak odlučuju da mu pomognu. Film ne osuđuje one ljude koji nemaju dovoljno hrabrosti da pomognu svojim poznanicima i dojučerašnjim komšijama. Ne okreći se, sine daje prikaz jednog teškog vremena koje je uzrokovala velika stradanja i koje se nikako ne smije ponoviti.

Treba pohvaliti odvažne scene u kojima vidimo grupu mladih dječaka koji se nalaze u zagrebačkom ustaškom odgojnom centru Poglavnikovo odgojilište i koji vježbaju kako da ubodu i usmrte protivnika bajonetom sa puške. Bauer jasno stavlja do znanja da Ustaška služba pokušava usaditi svoju ideologiju čak i onim najmlađim, koji zbog toga osjećaju netolerantost i odbojnost prema ljudima druge vjerske i etničke pripadnosti. U jednom trenutku vidimo mladog dječaka Zorana koji ne želi da se igra sa Leovim sinom samo što je Jevrejin. Neven pokušava da objasni svom sinu da smo svi ljudi i da se moramo međusobno poštovati. Bauer se na kraju pobrinuo za nekoliko emotivnih scena koje nećemo dugo zaboraviti. Zanimljivo je još dodati da u ovom filmu na kratko vidimo bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, koji je odigrao epizodnu ulogu ustaškog časnika.

Ne okreći se, sine je veoma dobra ratna drama koja nije izgubila previše na svojoj vrijednosti i koja stoji kao upozoravajući prikaz jednog prošlog vremena.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=601737