Najljepši dječak na svijetu

Švedski glumac Bjorn Andersen nije naročito poznat današnjoj publici. Vrhunac popularnosti je doživio još kao tinejdžer kada mu je čuveni italijanski reditelj Lukino Viskonti dodijelio jednu od glavnih uloga, mladog Tadzija, u istorijskoj drami Smrt u Veneciji (1971), u kojem još glumi engleski glumac Dirk Bogard. Andersenov život nakon ovog filma je prikazan u dokumentarnom filmu Najljepši dječak na svijetu (2021) reditelja i scenarista Kristine Lindstrom i Kristiana Petri. Ljubitelje filma će vjerovatno zanimati da je Andersen prethodno skrenuo pažnju na sebe sporednom ulogom u narodnom hororu Sredina ljeta (2019) američkog reditelja Arija Astera.

Glavnog junaka ovog dokumentarnog filma Bjorna Andersena zatičemo u poznim godinama i u izuzetno zapuštenom stanju. Od filma Smrt u Veneciji je prošlo tačno pola vijeka i slobodno možemo reći da ovaj dugi period nije naročito godio glumcu. Ima dugu i raščupanu kosu i živi u zapuštenom stanu u kojem se jasno primjeti veliki nedostatak higijene. Gledajući sada ovog oronulog čovjeka, zaista ga je teško povezati sa njegovom najpoznatijom ulogom. Najljepši dječak na svijetu je više nego korektno odrađen dokumentarni film, koji priča relativno odvažnu priču. Ljubiteljima sedme umjetnosti i pomenutog italijanskog reditelja Lukina Viskontija će svakako biti zanimljivo da vide izuzetno dug kasting za mladog Tadzija u filmu Smrt u Veneciji. Viskonti i njegova ekipa su godinama obilazili veliki broj škola u nekoliko različitih država, kako bi pronašli mladića idealne lijepote. Pronašli su ga konačno u mladom švedskom glumcu Bjornu Andersenu. Treba pohvaliti zanimljivu scenu u kojoj u trenutku najave mladog dječaka i njegovog ulaska u sobu za kasting, ugledamo naslov ovog dokumentarca.

Reditelji ovog dokumentaranog filma zatim razgovoraju sa glavnim glumcem o periodu nakon premijere filma Smrt u Veneciji. Saznajemo dosta intrigantnih stvari, poput toga da je još kao dječak, nakon premijere ovog filma, posjećivao gej barove i da je u tom periodu uživao zaštitu bogatih i moćnih ljudi, koji su mu davali novčanu naknadu u vidu mjesečnog džeparca. O Andersenu je brinula samo njegova baka koja nije bila svjesna opasnosti koje prijete ovom dječaku. Međutim relativno brzo vidimo određene zamjerke ovom dokumentarnom filmu. Autori ostaju nedorečeni u određenim trenucima što se vjerovatno neće dopasti jednom dijelu publike. Lindstrom i Petri su trebali, možda čak i morali, da budu direktniji u razgovoru sa ostarjelim i napaćenim glumcem. Svjesni smo naravno šta određene scene impliciraju ali previše često nam je ostavljeno na volju da tumačimo različite događaje i da na taj način spajamo određene tačkice kako bi na kraju dobili kompletnu sliku. Sa druge strane, zanimljivo je vidjeti da je Andersen uživao veliku popularnost na dalekom istoku gdje je snimao pjesme i imao čak uticaj na manga stripove.

Najljepši dječak na svijetu je zanimljiv dokumentarni film koji se može preporučiti zreloj publici, kao i svim ljubiteljima glumca Bjorna Andersena i naravno filma Smrt u Veneciji.