Prošlog Božića

05.03.2019 09:29

Priča prati mladu, nespretnu djevojku Katarinu Kejt Andrić (Emilia Clarke, ponovo se vratila romantičnim filmovima nakon gospodarenja zmajevima i Dotracima) smotanu i zbunjenu djevojku koja se nada da će postat pjevačica, a do svog proboja prema zvjezdama radi u prodavnici božićnih ukrasa. Na tom radnom mjestu upoznaje simpatičnog Toma (Henry Golding), između kojih kreće interesantna priča ovo dvoje mladih. Tom pomaže Kejt, i otvara joj oči da cijeni i uživa u onome što ima, a ne da žudi za nedostižnim.

Najnovi film reditelja Pola Figa (Slatka mala tajna, Djeveruše) je gotovo savršen film za hladne praznične dane. Reditelj kroz njihovu priču, skreće pažnju na mlade u srednjim dvadesetim koji prilično nespremni i još uvijek nezreli pokušavaju da budu odrasli i odgovorni pred ozbiljnim životnim problemima. Pomalo se čini da je Fig htio da napravi romantičan i lijep film, ali sa više slojeva i sa dubljom porukom, pa na trenutke djeluje kao film Roberta Kurtisa. Film se ne može nazvati samo romantičnom komedijom, već i dramom.

Između ostalog, film obrađuje i probleme beskućnika kao i emigranata i njihovo inflitriranje u društvo i slojeve modernog Londona. Naime, Katarinina porodica: majka Petra (Ema Tomson), otac Ivan (Boris Isaković) i sestra Marta (Lidia Leonard) su doseljenici iz Jugoslavije, koji usljed rata u bivšoj nam državi, svoj život nastavljaju u Velikoj Britaniji. Simpatično je bilo slušati kako neke od najvećih filmskih zvjezda Engleske kinematografije izgovaraju rječi na poznatom nam jeziku (vjerovatno srpski, a moguće je i hrvatski).

Iz tog razloga, u filmu zapaženu ulogu igra i srpski glumav Boris Isaković, otav glavne junakinje, koji joj je između ostalog i velika podrška. Ema Tompson je standardno fantastična. I ovom rolom pokazuje da je sjajna glumica, te u nekim situacijama djeluje kao da se rodila i odrasla na Balkanu, ali ipak ruski akcenat kojim izgovara engleski kvari ukupnu sliku.

Ipak, i pored jako dobrih ocjena i rezultata na kino blagajnama, činjenica je da je režiser htio da obradi više tema, a da ni jednu nije potpuno završio, te se čini da je film pomalo nedorečen i da je radnja filma ponekad previše naivna. Međutim, ovo je ipak praznični film, i kao takav je postigao svoju svrhu.

Nemoguće je ne spomenuti da se kroz djelo pojavljuju elementi pop kulture. U prvom redu muzika Džordž Majkla, koja je prožeta kroz cijeli film, između ostalog i pjesme koje do danas nisu ni objavljene. I sam film je dobio ime po njegovoj pjesmi Last Cristmas (a na neki način i dio radnje) koju je snimio sa grupom Wham, te se na neki način ovo djelo sedme umjetnosti može smatrati i kao omaž muzici Dž. Majkla.

Prošlog Božića je više nego ugodan film, naročito ako ga gledate u prazničnom periodu.

Аутор: Извор (ККНС4), Fair use, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4265011