Kraljica pustinje

22.04.2023 11:46

Mnogi ljudi su vodili zaista zanimljive živote ali Holivud ne uspije uvijek da te iste živote prenese i prikaže na adekvatan način publici. Jedan od takvih primjera je epska biografska drama Kraljica pustinje (2015), reditelja Vernera Hercoga, koja govori o životu britanske autorke, diplomatkinje, istražiteljke i kartografa Gertrude Bel.

Ćerka bogatih britanskih roditelja Gertruda Bel (Nikol Kidman) napušta London i odlazi u Teheran kod svog ujaka. Tu se zaljubljuje u Henrija Kadogana (Džejms Franko), ali njeni roditelji ne odobravaju ovaj brak.

Njemački reditelj i scenarista Verner Hercog nas odmah časti sa nekoliko zaista lijepih kadrova pustinje, da bi nam zatim pojasnio situaciju na Bliskom istoku, nakon propasti Osmanskog carstva. Zanimljivo je čuti čuvenog britanskog premijera Vinstona Čerčila, kojeg igra britanski glumac Kristofer Fulford i koji nema naročito visoko mišljenje o glavnoj junakinji ovog filma. Reditelj Hercog se odlučuje na epski format filma što mu omogućuje da ispriča priču o Gertrudi Bel od njenih ranih dvadesetih godina pa sve do trenutka njene smrti. Dobro bira momente iz bogatog života ove žene i publika, bar ona strpljivija, neće imati naročito velikih problema sa ovim naslovom.

Nažalost po Hercoga već prvo gostovanje britanskog arheologa i pisca T. E. Lorensa kojeg veoma dobro igra Robert Patinson, podsjeća publiku na epsku biografsku avanturu Lorens od Arabije (1962), reditelja Dejvida Lina, u kojem glavnu ulogu igra Piter O'Tul. Svako poređenje Hercogovog filma sa Linovim remek-djelom je nažalost porazno po Njemca. To naravno ne znači da je Kraljica pustinje loš film i da ga treba zaobići. Hercog je prije svega imao veliku pomoć talentovane australijske glumice Nikol Kidman, koja je veoma dobro odigrala naslovnu junakinju koja pruža lavovsku borbu u svijetu u kojem dominiraju muškarci. Dio kritike je ipak zamjerio filmu što prevelik akcenat u ovim turbulentnim vremenima stavlja na glavnu junakinji, a gotovo ništa na lokalno stanovništvo.

Publika ipak nema problem da shvati zašto ovu mladu i imućnu ženu ne zanima previše raskošan život londonske elite i zašto odlazi u ambasadu u Teheranu. Isto tako ljubavna priča između Gertrude i kolege avanturiste Henrija Kadogan je ispričana uvjerljivo, iako djeluje pomalo holivudski. Nikol Kidman i Džejms Franko imaju dobru zajedičku hemiju i lijepo ih je vidjeti u zajedničkim kadrovima. Pored toga, Hercog i austrijski direktor fotografije Piter Cajtlinger su se pobrinuli za niz zaista lijepih kadrova. Treba pohvaliti scenu snimljenu kod kule u pustinji Dešte Kevir u kojoj vidimo jednog lešinara, koji nikada ne sluti na dobro. Hercog se trudi da ne komplikuje priču i u tome uglavnom uspjeva ali publika polako shvata da filmu ipak nedostaje više uzbuđenja. Na kraju lijepo je čuti naslovnu junakinju koja kaže da će nakon njene smrti, njeno srce pripasti pustinju.

Kraljica pustinje je dobro odglumljen i dobro režiran film iako se od saradnje Vernera Hercoga i Nikol Kidman očekivalo daleko više.

Аутор: Veruje se da prava na poster pripadaju distributeru filma za srpsko tržište (dexin film) ili dizajneru postera, Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=1427793