Vruća sedla

01.02.2024 08:49

Američki reditelj i scenarista Mel Bruks je tokom 1974. godine učinio zaista mnogo za parodiju. Snimio je dva vjerovatno najvažnija filma za ovaj podžanr komedije i to Vruća sedla i Mladi Frankenštajn. Inače Vruća sedla je mnogo godina kasnije poslužio kao inspiracija za film Šape gnjeva: Legenda o Henku (2022).

Tokom 1874. godine na Divljem zapadu je u toku izgradnja jedne željezničke pruge, koja se u jednom trenutku prekida kada se na putu predviđenom za prugu pojavi živi pijesak. Državni tužilac Hedli Lamar (Harvi Korman) shvata da će ovo preusmjeravanje pruge donijeti ogromna finansijska sredstva obližnjem gradiću Rok Ridž i zbog toga kuje zlokoban plan da protjera sve stanovnike ovog gradića. Angažuje grupu kriminalaca koje predvodi Tagert (Slim Pikensa) da pustoše ovaj gradić a zatim ubjeđuje lakomislenog guvernera Vilijams Dž. Lija Petomana (Mel Bruks) da imenuje afroameričkog šerifa Barta (Klivon Litl). Lamar je ubijeđen da će ovaj potez demoralisati stanovnike Roka Ridža i da će napustiti svoj rodni grad. Šerif Bart preuzima svoje radne obaveze ali očekivano nema početnu podršku građana. Pomoć ipak dobija od nekada legendarnog kauboja Džima, poznatijeg kao Vejko Kid (Džin Vajlder), koji je postao sklon alkoholu. Tužilac Lamar ne želi ništa da prepusti slučaju i angažuje atraktivnu njemačku zavodnicu Lili fon Štup (Medlin Kan).

Reditelj Mel Bruks otvara ovaj film sa jednom od nekoliko originalnih pjesama koje je sam napisao i koje čujemo tokom trajanja ovoga filma. Već prve scene u kojima vidimo grupu Afroamerikanaca koji naporno rade na izgradnji nove železnice, jasno ukazuju da uspjeh filma Producenti (1967) nikako nije slučajnosti i da Bruks ima izuzetan smisao za humor. Da stvari budu još bolje, grupa afroameričkih robova koji nadmudre praznoglave kauboje da umjesto njih otpjevaju pjesmu Camptown Races, zapravo je samo zagrijavanje za ono što slijedi.

Publici brzo postaje jasno da Bruks koristi osnovnu radnju čuvenog vestern filma Tačno u podne (1951), reditelja Freda Zinemana, u kojem glavnu ulogu igra američki glumac Gari Kuper. Bruks nema namjeru da potkrada Zinemanovo remek-djelo već ga vješto koristi kao početnu ideju, na koju zatim dodaje niz originalnih ideja i zapleta. Bruksu pada na pamet nečuvena ideja da na mjesto šerifa postavi jednog Afroamerikanca, što će kasnije dovesti do niza izuzetno duhovitih scena. Teško je izdvojiti samo jednu omiljenu scenu, ali ako bismo morali da biramo, to bi vjerovatno bila scena u kojoj grupa građana Roka Ridža radosno dočekuje novog šerifa i ne sluteći koga će zapravo dobiti. Bruks je dio inspiracije za humor pronašao u stvarnim događajima koje su se desili tokom snimanja ovog filma. Naime penzionisana glumica Hedi Lamar je tužila filmski studio Warner Bros. zbog zloupotrebe njenog imena, jer jedan od glavnih likova nosi ime Hedli Lamar. Bruks je tvrdio da glumica prosto nije shvatila šalu, ali nije želio da se bori na sudu i glumica je dobila vansudsko obeštećenje. Bruks je zatim iskoristio ovu situaciju da napravi jednu manju šalu u filmu.

Bruks se dotiče teme rasizma i jasno šalje poruke jednakosti i pomirenja, što najbolje vidimo u odnosu dvojice glavnih junaka, šerifa Barta i Džima poznatijeg kao Vejko Kid. U filmu ponekad čujemo pogrdne riječi za pripadnike afroameričke populacije, ali ih čujemo na jedan zaista maštovit i duhovit način da one ne vrijeđaju nikoga. Ovi pogrdni nazivi su često vješto prikriveni, poput već pomenute scene u kojoj najavu tamnoputog šerifa krije glasno gradsko zvono. Sam humor u ovom filmu se dosta razlikuje od današnjeg pogrdnog humora koji dominira Holivudom i koji često ima za cilj da vrijeđa pojedince ili određenu grupu ljudi. Bruks zabavlja publiku sa šalama koje odišu toplinom i dobrotom i ne dozvoljava nasilne scene, tačnije takve scene maksimalno boji humornim crtama kako nam nebi palo na pamet da ih shvatimo previše ozbiljno. Scena u kojoj dvojica razbojnika tuku naizgled bespomoćnu baku, svakako neće nikoga previše zabrinuti. Često likovi u ovom filmu probijaju takozvani četvrti zid i obraćaju se publici, pa čak i traže savjet od nas koji gledamo ovaj film. U jednom trenutku novoimenovani šerif jaše pored simfonijskog orkestra koji svira kompoziciju koju smo do tada slušali. Bruks sebi dozvoljava veliku slobodu, naročito u završetku ovog filma, ali uprkos tome se svojski trudi da ovaj ambiciozni filmski projekat ne posrne. Dijelu publike se možda neće dopasti scene koje su namjerno snimljene da posjećaju na scene iz animiranih filmova. Tu prije svega mislimo na obračun između šerifa Barta i najstrašnijeg bandita Monga, kojeg igra američki rvač i glumac Aleks Karas.

Bruks je takođe imao sreće sa izborom glumaca. Sebi je dodijelio nekoliko uloga i tom prilikom je napravio veoma dobar posao, ali je ipak ostao u sjenci svojih izuzetno raspoloženih kolega. Američki glumac Klivon Litl je odigrao vjerovatno najbolju ulogu svoje karijere jer je vješto balansirao između vestern parodije i humora karakteričnog za animirani film. Džin Vajlder je neobično suzdržan kao poročni kauboj koji odmah staje na šerifovu stranu, ali je svjedno izuzetno efikasan. Vajdler je inače često sarađivao sa Bruksom, koji mu je uglavnom davao ekscentrične uloge, ali je uvijek pazio da se ovaj glumac ne zanese previše u svojoj interpretaciji likova. Odličan posao su takođe napravili i ostali glumci, prije svega Harvi Korman, Medlin Kan i Slim Pikens.

Vruća sedla možda nije najbolji film koji je Mel Bruks snimio ali je svakao riječ o komediji koja će se rado gledati još dugo godina i koja će se često pominjati na listama najboljih holivudskih parodija.

By http://www.impawards.com/1974/blazing_saddles.html, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=5828560