Na dokovima Njujorka

03.02.2024 14:51

Američki glumac Marlon Brando i američki reditelj Elija Kazan su imali odličnu saradnju tokom pedesetih godina prošloga vijeka, kada su snimili filmove Tramvaj zvani Želja (1951) i Živeo Zapata (1952). Ne smijemo nikako zaboraviti ni njihovu posljednju saradnju i film Na dokovima Njujorka, koji važi za jedan od najboljih filmova ikada snimljenih. Film je inače inspirisan dugogodišnjom serijom novinskih članaka Crimes on the Waterfront, koje je napisao istraživački novinar Malkolm Džonson. Džonson je za svoj trud je na kraju nagrađen Pulicerovovom nagradom.

Bivši profesionalni bokser Teri Maloj (Marlon Brando) pomaže svom poslodavcu i mafijaškom šefu Majklu Skeliju (Li Dž. Kob) da pronađe pobunjenog lučkog radnika Džojija Dojla (Ben Vagner). Kada Džojia ubijaju, zaprepašteni Teri počinje da ispituje svoje odluke i svoju vjernost prema korumpiranom sindikatu. Dok njegov brat Čarli Maloj (Rod Stajger) pokušava da ga odgovori od razgovora sa policijom, Teri se zaljubljuje u Džojijevu sestru Edi (Eva Mari Sejnt). Teriju takođe prilazi i lokalni sveštenik Pit Beri (Karl Malden) koji mu govori da treba da postupi u skladu sa svojom savjesti. Dok se Teri dvoumi šta da uradi, njegov šef Skeli sve više sumnja u njegovu vjernost.

Reditelj Elija Kazan pravi izvrstan uvod u film, u kojem vidimo glavnog junaka u filmu Terija Maloja, kojeg igra Marlon Brando i koji pomaže grupi mafijaša da se dočepaju lokalnog dobričine Džojia, koji pokušava da pobuni ljude protiv njih. Scena je odlično režirana i završava šokantnim kadrovima, koji iznenađuju publiku, baš kao što je iznenađen i sam Maloj. Zanimljivo je dodati da u jednom kratkom kadru u kojem Brando zove Džojija na prozor, publika se prisjeća filma Tramvaj zvani Želja, kojeg je takođe režirao Kazan i u kojem taj isti Brando zove Stelu da izađe na prozor. U svakom slučaju uloga Terija Maloja je jedna od najboljih i najpoznatijih uloga u karijeri ovog legendarnog američkog glumca i prilika za sve ljubitelje filma da prosto uživaju u vrhunskoj glumi.

Reditelj Kazan i američki scenarista Bad Šulberg su inspiraciju za ovaj film pronašli u pomenutom novinskom serijalu Crimes on the Waterfront, u kojem je novinar Malkolm Džonson dugo vremena izvještavao javnost o zločinima na njujorškim i njudžersijskim dokovima. Jasno je odmah da Kazan i Šulberg dodaju niz takoreći tipičnih holivudskih momenata, ali oni ne smetaju previše samoj priči. Tu prije svega mislimo na izbor atraktivne glumice Eve Mari Sejnt, za ulogu Edi Dojl, sestre ubijenog Džojija Dojla. Hemija između glumaca Marlona Branda i Eva Mari Sejnt je za svaku pohvalu, naročito kada saznamo da je ovo zapravo prva uloga koju je odigrala lijepa glumica. Da stvari budu još bolje, scenarista Šulberg pravi veoma dobar posao i osmišlja mnoge likove koji imaju veliki udio u ovoj priči i zbog kojih nam nije previše teško zamisliti baš ovakav razvoj događaja.

Reditelj Kazan odlično prikazuje sredinu prošloga vijeka u kojem jedan sindikat, koji treba da brine o pravima radnika, zapravo predvodi grupa kriminalaca, koji isključivo brinu o ličnim interesima i koji zahtjevaju od svojih zaposlenika da budu gluvi i glupi ("death and dumb"). Uplašeni ljudi su dovedeni u situaciju da rade za kriminalce kako bi obezbjedili svoju egzistenciju i nemaju dovoljno hrabrosti ili bolje rečeno ludosti, da progovore o zločinima kojih su svjesni ili kojima su lično svjedočili. Ova nezahvalna situacija traži nekog heroja baš kakav je Teri Maloj, kojem ipak treba vremena da da donese prave odluke. Zbog toga njegov konačni izbor djeluje još uvjerljiviji i ne treba da čudi zašto Maloj važi za jednog od najpoznatijih filmskih likova. Treba istaknuti i zanimljivu simboliku goluba, koji se koristi kao naziv za izdajicu, ali koji može predstavljati i odvažnog pojedinca koji se usuđuje da leti sa jastrebovima, koji mu lako mogu doći glave.

Reditelj Kazan je imao zaista velike sreće jer je oko sebe imao niz veoma talentovananih ljudi. Direktor fotografije Boris Kaufman se pobrinuo da sam film ima impozantan izgled, uprkos nedostatku boje, dok je Leonard Bernštajn komponovao gromovitu muzičku podlogu, koja ponekad djeluje prenaglašena, baš poput mnogih filmskih kompozicija iz tog vremena. Veliki kompozitor ipak zna kad da utiša svoju muziku i dopusti glumcima da pokažu ono što najbolje znaju. Glumačkom kastingu je zaista teško pronaći i jednu jedinu zamjerku. Pored Branda i Sejnt, neke od najboljih uloga u svojoj karijeri su odigrali Li Džej Kob, Rod Stajger i Pet Hening. Ne smijemo zaboraviti ni američkog glumca srpskog porijekla Karla Maldena, koji je briljirao u ulozi sveštenika koji shvata da će najviše pomoći ljudima iz svoje parohije ako stane uz njih i to baš onda kada je najteže. Zanimljivo je da jedan od Skelijevih tjelohranitelja, kojeg igra visoki američki glumac Fred Gvin, nosi ime Mladen Sekulović, koje je zapravo Maldenovo rođeno ime.

Svakako jedna od najpoznatijih scena iz ovog filma je scena snimljena na zadnjem sjedištu jednog taksija, u kojoj Teri Maloj razgovara sa svojim bratom Čarlijem Malojem. Dvojicu glumačkih velikana Marlona Branda i Roda Stajgera je zaista veliko zadovoljstvo gledati dok se suočavaju sa bolnom istinom. U ove rečenice je vješto ubačena Terijeva nekada uspješna bokserska karijera. Ovoj sceni se takođe može dodati i scena u kojoj dvoje zaljubljenih junaka bježe ispred kamiona u uskim ulicama, u blizini dokova. Kazan vješto režira ovu scenu, koje se vjerujemo ne bi postidio ni majstor napetosti Alfred Hičkok. Uprkos svemu tome, ovaj film ne dostiže filmsko savršenstvo, iako su zamjerke uglavnom sitne. Brojni kvaliteti ovog filma su donekle sputani previše dramatičnom završnicom u kojoj se glavni junak Teri Maloj mora suočiti sa svojim najvećim neprijateljem Skelijem, iako je glavna bitka već izvojevana u sudskoj dvorani. Isto tako scena u kojoj otac Dojl, kojeg igra američki glumac Džon F. Hamilton, konačno dočeka svoju osvetu i gurne velikog kriminalca Skelija u vodu je nepotrebna i čak pomalo naivna.

Na dokovima Njujorka je odlično režiran i odlično odglumljen film i zbog toga predstavlja obaveznu lektiru za sve ljubitelje filma, uprkos pomalo razočaravajućem završetku.

By Illustrator unknown.