Beri Lindon

20.12.2023 14:33

Nakon filma Paklena pomorandža (1971) slavni reditelj Stenli Kjubrik je želio da snimi biografski film o francuskom vojskovođi Napoleonu Bonaparti. Nažalost loši bioskopski rezultati istorijskog ratnog filma Vaterlo (1970) su zastrašili čelne ljudi studija, koji su pomislili da publika u tim trenucima ne želi da gleda slične filmove i da bi zbog toga film o slavnom francuskom vojskovođi loše prošao na bioskopskim blagajnama. Kjubrik je umjesto toga snimio film Beri Lindon, baziran na knjizi Sreća Berija Lindona (1844), engleskog pisca Vilijama Mejkpisa Tekerija. Film je naišao na suzdržane pohvale kritike, koji su na prvom mjestu isticali spor tempo, da bi vremenom reputacija filma itekako porasla. Danas se smatra za jedan od najboljih istorijskih drama snimljenih sedamdesetih godina.

Sredinom osamnaestog vijeka, siromašni irski mladić Redmond Beri (Rajan O'Nil) se zaljubljuje u svoju rođaku Noru Brejdi (Gej Hamilton) i zbog ljubomore ubija njenog udvarača, britanskog vojnika Džona Kvina (Leonard Rositer) u dvoboju. Beri je prisiljen da napusti svoje rodno mjesto, a zatim biva opljačkan od strane dvojice kriminalaca. Bez prebijene pare odlučuje da se prijavi u britansku armiju i na taj način učestvuje u Sedmogodišnjem ratu. Njegov pokušaj dezerterstva osujećuje pruski kapetan Pocdorf (Hardi Kriger) i prisiljava ga da se priključi pruskoj armiji. Nakon završetka rata, Pocdorf ubjeđuje svog ujaka, ministra policije, da zaposli Berija i daju mu prvi zadatak da špijunira njegovog zemljaka i kockara Šavalijera de Balibarija (Patrik Magi). Beri kasnije upoznaje udovicu Lindon (Marisa Berenson) i želi da je oženi kako bi se dokopao titule njenog supruga ser Čarlsa Redžinalda Lindona (Frenk Midlmas).

Reditelj Stenli Kjubrik je odlučio da knjigu autora Vilijama Mejkpisa Tekerija podijeli u dva dijela, između kojih se nalazi pauza od nekoliko minuta (intermission), dok na kraju slijedi kratki epilog. Prvi dio priče se bavi usponom strastvenog mladića Redmonda Berija i načinom na koji je stekao titulu Beri Lindon, dok drugi dio očekivano prikazuje njegov strmoglav pad.

Reditelj Kjubrik je ostao izuzetno razočaran zato što nije snimio film Napoleon, ali prosto nije dozvolio da opsežno istraživanje koje je potrošio u pripremi za ovaj film, tek tako propadne. Radnja filma Beri Lindon je dijelom smještena tokom Sedmogodišnjeg rata koji je zahvatio dio evropskih zemalja tokom sredine osamnaestog vijeka. Kjubrik opisuje ovaj period kao izuzetno značajan za sve one koji su u njemu učestvovali, iako su istoriju kasnije više zanimali drugi ratovi, koji su zahvatili daleko veći dio evropskog i svjetskog tla. Treba pohvaliti način na koji reditelj Kjubrik snima bitke u ovom filmu, ali isto tako i dvoboje koji su nekada bili posljednje sredstvo odbrane nečije časti i dostojanstva. Veliki majstor se uvijek trudi da se ne ponavlja i redovno uspjeva da nas iznenadi neočekivanim događajima. Narator Majkl Hordern pravi zaista dobar posao i publika nema problema da razumije različita i brojna dešavanja i da isprati radnju ovog epskog filma. Horder tom prilikom koristi veliku dozu ironije i sarkazma i ponekad se služi iznenađujuće velikom dozom crnog humora, koja bi mogla prevariti publiku da zapravo gleda neku parodiju, a ne istorijski film.

Kjubrik režira ovaj filma na sebi svojstven i izuzetno hladan način i u prvi plan stavlja temu sudbine jednog prostog čovjeka. Reditelj ne pokazuje velike simpatije prema Beriju Lindonu, koji djeluje poput mnogih mladih ljudi tog vremena, koji su bačeni u ratni ili bolje rečeno životni vrtlog i koji ne umiju da se izvuku iz njega, uprkos velikom trudu. Ljubav naslovnog junaka prema njegovom mladom sinu djeluje kao preko potreban razlog da se u određenim trenucima probude naše emocija prema ovom hladnokrvnom čovjeku. Kjubrik koristi veoma spor tempo prilikom kazivanja ove priče, zbog čega je dobio oštre kritike nakon premijere, ali to čini kako bi smo na najbolji mogući način doživjeli ovaj davno zaboravljeni istoriski period. U određenim situacijama majstor nas iznenađuje tako što nam unaprijed priča neke bitne događaje koji su značajni za naslovnog protagonistu. U svakom slučaju, Kjubrik zahtjeva zaista veliko strpljenje ali itekako zna da nagradi publiku koja uspije da dočeka posljednje kadrove ovog filma.

Kjubrik je veliku pomoć imao u direktoru fotografije Džonu Alkotu, sa kojim je već sarađivao na svojim prethodnim filmovima i koji ponovo čini zaista nezaboravan posao. Sa sigurnošću možemo reći da je u svaki kadar koji vidimo potrošeno dosta truda, kao i da su donešene odluke uvijek na viskom nivou. Dosta kadrova koje vidimo zaista djeluju poput velikih umjetničkih slika prošlog vremena. Dnevne scene eksterijera su snimane u završnom dijelu obdanice, prije nego što padne noć (magic hour), dok su noćne scene interijera takođe vješto snimljene uz pomoć svjeća. Isto tako, odjeća je sašivena sa velikom brigom o detaljima, dok je dio odjeće zapravo posuđen iz istorijskih muzeja. Kjubrik ponovo bira klasičnu muzičku podlogu, ohrabren impozantnim rezultatima koje je postigao u filmovima 2001: Odiseja u svemiru (1968) i Paklena pomorandža (1971). Autor ovih skromnih redaka se uvijek sjeti ovog filma kada čuje kompoziciju Sarabande, njemačkog kompozitora Georga Fridriha Hendla. Scena u kojoj svira ova kompozicija, dok po prvi put vidimo poljubac između Redmonda Berija i njegove buduće supruge Lejdi Lindon, prosto oduzima dah. Glumci su takođe vrhunski odradili svoj dio posla i mnogi od njih, poput Rajana O'Nila, Marise Berenson i Hardija Krugera su pružili neke od najboljih uloga u njihovim karijerama. Zaista je teško izdvojiti samo jednu ulogu ili pronaći lošu ulogu u ovom filmu.

Beri Lindon je izuzetno filmsko ostvarenje koje se nažalost može preporučiti samo veoma strpljivom dijelu publike i to naročito onom dijelu publike koji ima veliku sklonost prema drugim oblicima umjetnosti, kao što je slikarstvo.

By The poster art can or could be obtained from Warner Bros.., Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=6583207