Drakula

23.09.2023 11:18

Američki reditelj i producent Frensis Ford Kopola je nakon niza uspjeha tokom sedamdesetih godina osnovao producentsku kompaniju Zoetrope, da bi nakon nekoliko filmskih neuspjeha ta ista kompanija završila pred bankrotom. Kopola je spas pronašao u nastavku Kum 3 (1990) ali i u filmu Drakula (1992), nastalom po istoimenoj knjizi Drakula (1897) autora Brema Stokera. Kopoli je ovu knjigu predložila američka glumica Vinona Rajder, koja je trebala da zaigra u filmu Kum 3, ali je bila sprečena zbog velikog umora. Na kraju su ovo dvoje umjetnika ipak udružili zajedničke snage.

Tokom 1462. godine vlaški knez i vojvoda Vlad Cepeš (Geri Oldman) saznaje da se njegova supruga Elizabeta (Vinona Rajder) ubila, jer su njegovi neprijatelji iz Osmanskog carstva pustili lažnu vijest o njegovoj smrti. Pomahnitali Cepeš se odriče Boga i kune se da će ustati iz groba da osveti svoju voljenu i da će mu tom prilikom pomoći sile tame. Nekoliko vjekova kasnije, tokom 1897. godine, advokat Džonatan Harker (Kijanu Rivs) putuje u Transilvaniju kako bi završio posao sa grofom Drakulom (Geri Oldman), a koji je prethodno započeo R. M. Renfild (Tom Vejts), prije nego što je završio u azilu za umne bolesnike. Drakula potpisuje dokumente koje mu donosi Harker, a zatim ugleda sliku njegove vjerenice Mine Mari (Vinona Rajder), koja neodoljivo podsjeća na njegovu voljenu Elizabetu. Drakula ostavlja Džonatana u njegovom zamku kao zarobljenika, dok on putuje u London, gdje smrtno rani ugrizom za vrat Mininu najbolju prijateljicu Lusi Vesterna (Sejdi Frost). Lusin zabrinuti vjerenik Artur Holmvud (Ker Elves) i njezina dva bivša udvarača Kvinsi Moris (Bili Kembel) i doktor Džek Suard (Ričard E. Grant) traže pomoć od profesora Van Helsinga (Entoni Hopkins).

Reditelj Frensis Ford Kopola shvata da ne može previše da pobjegne od izuzetno uticajnih verzija Stokerove knjige, kao što su Nosferatu: Simfonija užasa (1922) reditelja F. V. Marnaua i Drakula (1931) reditelja Toda Brauninga, koje je gotovo nemoguće zaobići ukoliko želite da Stojerove riječi vjerno prikažete na velikom ekranu. To svakako ne znači da se Kopola nije svojski potrudio da njegova verzija ima sopstveni pečat i da se razlikuje od prijašnjih, koliko god to okolnosti dozvoljavaju. To je vidljivo u samom uvodu u kojem Kopola stavlja naglasak na ljubavnu priču između vlaškog vojvode Vlada Cepeša i njegove supruge Elizabete. Ova ljubavna priča koja prevazilazi okeane vremena, kako u jednom trenutku kaže sam grof Drakula, nije naročito originalna ali je sasvim dobro ispričana i uglavnom ide u prilog ovoj novoj verziji. Dok je Stoker dobro pazio da ne dozvoli bilo kakve simptije čitalaca prema nemilosrdnom grofu Drakuli, Kopola se odlučio za potpuno drugi pristup i napravio od grofa svojevrsnog zaljubljenog mučenika. Takođe se po prvi put riješio Drakulinog ogrtača, koji je postao grofov zaštotni znak. Zbog mnogih ovih odvažnih odluka Kopola zaslužuje pohvale.

Reditelj Kopola je dobro uposlio njemačkog direktora fotografije Mihaela Balhausa i poljskog kompozitora Vojčeka Kilara, koji su svakako pomogli da se napravi odlična gotska atmosfera, koju nećemo tako brzo zaboraviti. Reditelj je takođe svjestan impozantne glumačke postave sa kojom raspolaže i veliki dio budžeta troši na kostime, kako bi što bolje dočarao posljednje godine devetnaestog vijeka. Naročito zanimljivo izgleda crveni borbeni oklop kojeg na početku filma nosi vlaški vojvoda i koji izgleda zaista impozantno. Geri Oldman je uspio da svog tragičnog junaka učini dovoljno drugačijim od prethodnih verzija, ali da u isto vrijeme zadrži mnoge osobine koje ga čine zastrašujućim. Isto možemo reći i za Vinonu Rajder i za veoma raspoloženog Entonija Hopkinsa, koji je pružio svoju sopstvenu interpretaciju profesora Van Helsinga. Nažalost isto ne možemo reći za mladog Kijanua Rivsa, koji se nije toliko dobro snašao u svojoj ulozi, ali koji je ipak uspio da ostavi pozitivan utisak. Zamjerke možemo pronaći i u samom reditelju Kopoli, koji se previše zaigrao fantastičnim elementima filma i koji u određenim trenucima odlazi predaleko u želji da bude drugačiji. To primjetimo i u samoj igri sjenki, koja je svakako zanimljiva ali možda ipak previše naglašena i ne ostavlja dovoljno prostora za maštu publike. Muški dio publike će svakako zapaziti italijansku ljepoticu Moniku Beluči u jednoj od njenih prvih uloga u filmu i to u ulozi Drakuline konkubine.

Ljubiteljima sedme umjetnosti će vjerovatno biti zanimljiv izbor autora trilogije Kum da uporedo prikaže scene vjenčanja sa scenama Drakulinog krvoprolića, koje su postale njegov svojevrsni zaštitni znak. Treba pomenuti i Kopolinu odluku da u svoj film implementira istorijski trenutak kada du se u Londonu prvi put pojavio kratki film. Ovo blago skretanje sa glavne teme ne škodi previše ovom filmu i može pružiti zabavne momente publici koja to umije da cijeni.

Drakula je nesavršana ali dobro režirana i na momente veoma zanimljiva verzija Stokerove knjige, koja se svojim kvalitetom nalazi daleko iznad holivudskog prosjeka.

Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=2542191