Drakula

09.10.2023 12:13

Knjiga Drakula (1897) autora Brema Stokera je stekla veliki broj obožavalaca nakon filmova Nosferatu: Simfonija užasa (1922) reditelja F. V. Murnaua i Drakula (1931) reditelja Toda Brauninga i očekivano su uslijedili još mnogi nastavci ali različitog kvaliteta. Velika popularnost ovih nastavaka je uticala na to da britanska producentska kompanija Hammer Film Productions snimi svoju verziju Stokerovog literarnog remek-djela. Za realizaciju filma Drakula (1958) ponovo udružuju snage reditelj Terens Fišer i glumci Piter Kušing i Krištofer Li, koji su samo godinu dana prije toga sarađivali u filmu Frankenštajnova kletva (1957). Filmovi o ovim nesakidašnjim stvorenjima su doživjeli veliki uspjeh kod publike i snimljeni su mnogi nastavci.

Tokom 1885. godine Džonatan Harker (Džon van Ajsen) dolazi u grad Kluž u zamak grofa Drakule (Kristofer Li) da radi kao bibliotekar, ali zapravo sa namjerom da jednom za svagda uništi ovog vampira. Harker uspjeva da uništi jednu od Drakulinih nevjesti ali ne i samog Drakulu. Ubrzo zatim doktor Van Helsing (Piter Kušing) dolazi u Kluž u potrazi za Harkerom i pronalazi dnevnik koji je Harker vodio sve do svoje smrti. Helsing izvještava Harkerovu vjerenici Lusi (Kerol Marš), kao i njenu rodbinu, Artura Holmvuda (Majkl Gof) i njegovu suprugu Minu (Melisa Stribling). Helsing brine da su i njihovi životi u opasnosti.

Reditelj Terens Fišer koristi već prve scene ovog filma da stavi do znanja da će se njegova verzija čuvene knjige razlikovati od Brauningove crno-bijele verzije i to prije svega po količini nasilja koje gledamo na ekranu, kao i po tome što ovaj put imamo priliku da vidimo krv u ovoj filmskoj kolor verziji. Fišer to jasno stavlja do znanja prije svega kadrom u kojem vidimo mlaz crvene krvi koji završi na jednom nadgrobnom spomeniku. Isto tako, engleski glumac Kristofer Li je pružio jedan zaista krvožedan i jeziv portret grofa Drakule, koji se uveliko razlikuje od Drakule kojeg je odigrao mađarski glumac Bela Lugosi. Lijeve krvave oči i dugi očnjaci sa kojih kapa krv su dovoljni da izazovu nelagodu i strah kod publike. Možemo slobodno reći da je reditelj Fišer pomjerio granice horora u ovim filmovima i ponudio verziju filma o dugovječnom grofu, koja daleko direktnije prikazuje njegova zlodjela. Ne smijemo zaboraviti pohvaliti i jednako uglađenog i pronicljivog Pitera Kušinga kojem je uloga Van Helsinga legla kao salivena.

Reditelj Terens Fišer pravi određene izmjene u odnosu na literarni predložak, kao i na prethodne filmske verzije, ali to čini na takav način da ne kvari previše utisak koji publika stiče dok gleda njegovu verziju. Dio publike će vjerovatno zamjeriti reditelju što je u potpunosti izbrisao neke od likova koji su postali neizostavni dio ove priče. Tu prije svega mislimo na lik Renfilda, vjernog Drakulinog podanika, koji uglavnom gubi svoj zdrav razum nakon što padne pod Drakuline čini. U svakom slučaju Fišer znalački koristi pomoć direktora fotografije Džeka Ašera i muzičkog kompozitora Džejmsa Bernara i pravi impozantnu gotsku atmosferu, koja će ostaviti dubog trag na mnoge buduće filmove o grofu Drakuli. Tu između ostalog mislimo i na film Drakula (1992) reditelja Frensisa Forda Kopole.

Drakula predstavlja odličnu verziju Stokerove knjige, koja pravi odličan balans između novog i već viđenog i koja uspješno širi broj obožavalaca gotskog horora i samog grofa Drakule.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4108188