Frankenštajn

06.10.2023 11:46

Kada bismo započeli temu najboljeg ili najznačajnijeg horor filma prošloga vijeka, vjerovatno bi neko prije ili kasnije pomenuo film Frankenštajn, reditelja Džejmsa Vejla, nastao po romanu Frankenštajn ili moderni Prometej (1818) autorke Meri Šeli. Film je odlično primljen od strane kritike i publike i dobio je izuzetno veliki broj nastavaka, direktnih ili indirektnih. Većina nastavaka je inferiorna slavnom originalu sa mogućim izuzetkom u vidu prvog nastavka Frankenštajnova nevjesta (1935). Ova dva filma čine dio serijala filmova o klasičnim čudovištima koje je izdao filmski studio Universal Pictures.

U jednom selu u Bavarskim Aplama, naučnik Henri Frankenštajn (Kolin Klajv) neumorno pokušava da oživi ljudsko tkivo uz pomoć električnog naboja i sprovodi različite eksperimente u svojoj laboratoriji, koju je napravio u napuštenoj opservatoriji. Frankenštajn sastavlja jedno ljudsko tjelo od djelova nedavno preminulih ljudi, a zatim šalje svog asistenta, grbavac Frica (Dvajt Fraj), da mu nabavi ljudski mozak koji će staviti u njegovu kreaciju. Fric odlazi kod Henrijevog bivšeg učitelja, doktora Voldmana (Edvard van Sloun) i krade jedan ljudski mozak, ali greškom uzima oštećen primjerak. Ne znajući za to Henri ipak započinje svoj eksperimemt i uspjeva da oživi svoju kreaciju. Za to vrijeme Henrijeva vjerenica Elizabeta Lavenca (Mej Klark) i njeni prijatelji Viktor Moric (Džon Bouls) i doktor Voldman odluče da posjete Henrija jer su zabrinuti za njega.

Reditelj Džejms Vejl i producent Karl Lemle džunior koriste već prve kadrove ovog filma da upozore publiku na sadržaj koji slijedi. Ovaj neobičan potez kojeg više ne možemo vidjeti u današnjem Holivudu će vjerovatno biti zanimljiv današnjoj publici kao svojevrsni fer potez autora, ali i kao kratki uvid u rad zaboravljenog Holivuda od prije gotovo jednog vijeka.

Reditelj Džejms Vejl je napravio zaista dobar posao i upotrebio najzanimljivije dijelove opsežne Šelijve knjige, uz put dozvoljavajući sebi za pravo da ubaci niz scena, koje ne možemo pronaći u ovoj knjizi, ali koje mu pomažu da zaokruži svoju priču na sebi svojstven način. Reditelj Vejl koristi smrtno ozbiljan ton prilikom pričanja priče i izbjegava bilo koje scene koje bi mogle služiti kao svojevrsna opuštajuća zabava za publiku. Zajedno sa direktorom fotografije Arturom Edesonom vješto koristi crno-bijelu fotografiju kako bi napravio nezaboravnu gotsku atmosferu. Treba obavezno istaknuti jednu od najpoznatijih scena iz horor filmova u kojoj glavni junak konačno uspjeva da oživi svoje stvorenje i mahnito uzvikuje od sreće. Ova scena je često kopirana ali rijetko kada, možda i nikada, nadmašena.

Reditelj Vejl pokazuje šta se dešava kada jedan od predstavnika ljudskog roda preuzme ulogu Boga i počne da odlučuje o životu i smrti. Na taj način šalje upozoravajuću poruku koja nije ni malo izblijedila, iako je prošlo gotovo stotinu godinu od premijere ovog filma. Gledano po današnjim mjerilima Frankenštajn vjerovatno ne pripada žanru horor filma, ali to svakako ne znači da nema strašnih momenta, koji izazvaju veliku nevjericu kod publike. Vejl nas prvo iznenađuje scenom u kojoj se čudovište iz filma sveti svom zlostavljaču, da bi nas zatim šokirao scenom u kojoj to isto čudovište košta života jednog nedužnog djeteta. Reditelj Vejl režira ove scene na jedan izuzetno surov način i uz veliku emotivnu distancu, ne dozvoljavajući svojim žrtvama ni tračak nade. Ne čujemo dugu i gromoglasnu muziku dok se ljudski život gasi, dok same scene traju iznenađujuće kratko. Vejl za sami kraj ostavlja obračun seljaka i čudovišta, ali i samog kreatora i njegove zlosretne kreacije.

Odličan posao je napravio Kolin Klajv u ulozi naslovnog naučnika, ali je najveći utisak na publiku očekivano ostavio Boris Karlof u najboljoj i najpoznatijoj ulozi u svojoj karijeri. Pokazao je veliku surovost ali ipak uspio da dirne srca publike, što predstavlja zaista impresivan uspjeh. Njegov lik je postao jedan od najpoznatijih filmskih likova. Karlof se još mnogo puta vraćao ovoj ulozi sa više ili manje uspjeha. Vejl je imao na raspolaganju i glumce Dvajta Fraja i Edvarda van Slouna koji su te iste godine napravili odličan posao u filmu Drakula (1931), reditelja Toda Brauninga i koji ponovo prave odličan posao.

Ljubiteljima filma treba svakako skrenuti pažnju na nastavak Frankenštajnova nevjesta, ali i na odličnu parodiju Mladi Frankenštajn (1974) reditelja Mela Bruksa.

Frankenštajn je kvalitetan i izuzetno značajan horor film i jedan od najboljih predstavnika Univerzalovog serijala klasičnih čudovišta.

By Karoly Grosz - siteposter, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=36230530