Drakula

25.09.2023 11:36

Knjiga Drakula (1897) irskog autora Brema Stokera je tokom prošloga, ali i ovoga vijeka, poslužila kao inspiracija izuzetno velikom broju filmskih umjetnika, koji su pokušali da Stokerove opise vjerno prenesu na veliki ekran. Stokerova knjiga je između ostalog poslužila kao inspiracija za nijemi film Nosferatu: Simfonija užasa (1922), reditelja Fridriha Vilhelma Murnaua, ali je svoju prvu zvučnu filmsku verziju doživjela filmom Drakula (1931) reditelja Toda Brauninga. Brauningov film je bio veliki bioskopski hit i započeo niz filmova o čudovištima, iza kojih stoji filmski studio Universal Pictures.

Advokat Renfild (Svajt Fraj) putuje u Transilvaniju kod grofa Drakule (Bela Lugosi), koji ga je platio da završio kupoprodajnu papirologiju za njega. Renfild ignoriše upozorenje lokalnog stanovništva, koji grofa nazivaju Nosferatuom, vampirom koji se hrani ljudskom krvlju i odlazi u njegov zamak. Drakula dočekuje Renfilda i nakon što dogovare zakup opatije Karfaks u Engleskoj, Drakula hipnotiše Renfila i ujeda ga za vrat i načini od njega vjernog slugu koji sluša svaku njegovu zapovjest. Renfild pomaže Drakuli da doplovi do Engleske, tako što ga smjesti u drvene kovčeg napunjene zemljom jer grof ne smije biti izložen dnevnom svjetlosti. Nakon što doplovi u Englesku, Drakula upoznaje svoje susjede, doktora Suarda (Herbert Bnston) i njegovu ćerku Minu (Helen Čendler), koja je vjerena za Džona Harkera (Dejvid Meners). Takođe upoznaje Mininu blisku prijateljicu Lusi (Franses Dejd) i profesora Van Helsinga (Edvard van Sloun). Profesor Van Velsing počinje sa sumnja u grofa Drakulu da bi se ubrzo njegove sumnje pretvorile u surovu stvarnost.

Reditelj Tod Brauning je napravio zaista dobru tranziciju iz nijemog filma u zvučni film i snimio jedan od najznačajnijih horor naslova iz prošloga vijeka. Brauning je film snimio u poslednjim godinama prije primjene cenzure Produkcijskog kongresa MPAA, poznatijeg kao Hejsov kodeks i zbog toga je imao određene slobode prilikom snimanja. Reditelj je samo donekle iskoristio ovu priliku jer njegov film, bar po današnjim standardima, teško zadovaljava kriterujeme horor filma i ne sadrži mnoge scene za koje bi mogli reći da su zastrašujuće. Ne vidimo zapravo ni jedan Drakulin ugriz za vrat, jer se to smatralo previše šokantnim u tom vremenskom periodu. Slika prosto potamni u ovim trenucima i pušta nas da sami zamišljamo slike ugriza u svojoj glavi, što je ponekad mnogo bolji i strašniji izbor.

Brauning svakako pravi veoma dobru atmosferu u čemu mu dosta pomaže njemački direktor fotografije Karl Frojnd (Metropolis), koji će naredne godine samostalno režirati film Mumija (1932). Brauning i Frojnd su se pobrinuli da ovaj film sačine od niza impresivnih slika, koje ćemo pamtiti dugi niz godina i koje će ostaviti zaista veliki utisak na buduće generacije filmskih umjetnika. Možemo primjetiti da preovladavaju slike interijera, koje je prosto jednostavnije snimiti od raskošnih planinskih predjela Transilvanije. Dijalog u filmu, zasluga američkog scenariste Gareta Forta, odlično je napisan i možemo ga zapaziti u mnogim kasnijim filmovima o Drakuli. Ono što će današnjoj publici zasmetati je nedostatak muzičke podloge, koja bi vjerovatno doprinjela još boljoj atmosferi filma.

Brauning je takođe odličan posao napravio prilikom izbora glumaca. Ističe se mađarski glumac Bela Lugosi, koji je ulogu grofa Drakule prethodno odigrao na Brodveju. Lugosi zapravo nije bio prvi izbor za Drakulu, jer je Brauning želio američkog glumca Dona Čejnija (Zvonar Bogorodične crkve, Fantom iz opere), koji je preminuo godinu dana prije početka produkcije ovog filma. U svakom slučaju Lugosi je odlično odigrao grofa Drakulu, vješto balansirajući između aristokratskog šarma i jezivih scena u kojima vidimo njegove krvožedne oči. Odličan posao su napravili i američki karakterni glumci Svajt Fraj u ulozi mahnitog Drakulinog sluge Renfilda i Edvard van Sloun u ulozi profesora Van Helsinga, Drakulinog najvećeg neprijatelja. Van Sloun će narednih godina zaigrati i u drugim Univerzalovim filmovima o čudovištima kao što su Frankenštajn (1931) i Mumija (1931).

Drakula je jedan od najboljih i svakako najznačajniji horor filmova iz perioda prvih zvučnih filmova u Holivudu.