Nadnica za strah

24.09.2016 08:43

Las Piedras je južnoamerički gradić okružen pustinjom u kojem se malo toga dešava i koji jedini kontakt sa ostatkom svijeta ostvaruje preko malog aerodroma. Rjetka mogućnost zaposlenja je preko američke mega-korporacije Southern Oil Company. Kada u obližnjoj rafineriji izbije požar, nadzornik komapnije SOC Bill O'Brien (William Tubbs) zapošljava grupu ljudi da prevezu nitroglicerin. Naime, jedini način gašenja ovog požara je pomoću eksplozije, koja potroši sav kiseonik oko zapaljenog ulja. Svjestan je opasnih planinskih zavoja preko koji moraju da pređu i spreman je da ih bogato nagradi za trud. U jedan kamion sjedaju Francuzi Mario (Iv Montan) i Jo (Charles Vanel), dok u drugi Italijan Luigi (Folco Lulli) i Holanđanin Bimba (Peter van Eyck). Linda (Vera Clouzot, režiserova žena) lokalna konobarica, moli Marija da ne ide na ovaj opasni put. Film je ekranizacija istoimene knjige Georgesa Arnauda.

Početno upoznavanje Las Piedrasa i njegovih stanovnika testira strpljenje i najvećih filmofila. Las Piedras je opisan kao zatvor, mjesto u koje se lako ulazi ali iz kojeg nema izlaza. Stanovnici su uglavnom stranci koji gledaju kako da prežive neimaštinu. Svađe, koje započinju u lokalnom baru, djeluju kao želja da se razbije monotonija ovog mjesta. Sam prizor lešinara koji kruži oko polugolog djeteta je sasvim dovoljan da nam odlazak na bilo kakav način iz ovog mjesta, djeluje kao logičan potez.

Clouzotovi vozači su revolt na zapadnu struju idealizovanja filmskih junaka i tretiranja njihovih partnerki kao da su boginje. Mario je playboy koji kinji Lindu kad god mu se to prohtije. Patriotizam prema Francuskoj ga zbliži sa Joom. Mario idealizuje ovog, kako on kaže američkog gangstera, da bi se kasnije razočarao u njega. Clouzot koristi ovaj odnos da lukavo iznese svoje antiameričke stavove. Takođe, pametno nam ostavlja da razmišljamo zašto je Jo došao u Las Piedras. Simpatični i brbljivi Luigi brzo kupi simpatije publike, dok Bimbi treba više vremena da se otvori, ali su te scene svakako vrijedne čekanja.

Nakon dobre karakterizacije likova, počinjemo da naslućujemo Clouzotov sadizam. Ovim hrabrim ljudima svakako treba novac ali je zapanjujuće šta su sve spremni uraditi zbog njega. Novac je uvjerljiv motiv ali takođe omogućuje režiseru da iskritikuje ljudsku pohlepu izazvanu kapitalizmom. Odlično montirani Thirardovi uski kadrovi nam dobro prenose nervozu junaka. Jednostavan koncept vožnje gdje svaki trenutak nepažnje može biti zadnji, održava veliku napetost tokom gotovo devedeset minuta. Clouzot provocira svoje vozače da demonstrira primitivnu prirodu mačo mentaliteta. Na kraju jedan drugom postaju veća prijetnja od samog nitroglicerina. Film, međutim, nije savršen. Snimanje u studiju se primjeti u nekim scenama, a rupe na cesti se ne mogu bezbjedno preći brzom vožnjom.

Yves Montand je dobar izbor za neustrašivog šovinistu Marija. Charles Vanel je odličan kao autoritativni gangster. Folco Lulli donosi dosta humora kao veseli i raspjevani pekar, a Peter van Eyck je odličan kao okorjeli Holanđanin. Vera Clouzot je potreban protuteg ovoj muškoj odiseji, dok Bill O'Brien savršeno skida američkog biznismena.

Henri-Georges Clouzot uglavnom dobro maskira svoje antiameričke stavove i publika može uživati u Nadnici za strah, kao jednom od najnapetijih avanturističkih filmova.

Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=7754623