Posljednji akcioni heroj

07.06.2007 10:58

Američki reditelj Džon Maktirnan je krajem osamdesetih godina dao izuzetno veliki doprinos akcionom žanru filmovima Predator (1987), Umri muški (1988) i Lov na Crveni oktobar (1990). Navedeni filmovi su stekli veliku popularnost i tokom narednih decenija dobili mnoge direktne i indirektne naslova, ali i uticali na veliki broj filmova. Maktirnan je zatim došao na zanimljivi ideju da ismije žanr kojem je toliko toga pružio. Za glavnu ulogu je odabrao jednu od najvećih holivudskih akcionih zvijezda Arnolda Švarcenegera, kojem je pridružio mnoga zanimljiva glumačka imena.

Reditelj Džon Maktirnan odmah stavlja do znanja da mu je cilj zabava publike i da akcije neće nedostajati. Interesantno je vidjeti Arnolda Švarcenegera kako prosipa kul filmske uzrečice, jednu za drugom i kako se bez mnogo muke nosi sa daleko brojnijim protivnicima. Reditelj Maktirnan tom prilikom često poseže za nerealnim i namjerno pretjeranim scenama, koje se neće dopasti svima. Neki od ovih pojedinačnih kadrova su vizuelno impresivni, dok su drugi manje zanimljivi i ne uspjevaju da izazovu divljenje kod publike. Zanimljivo je vidjeti svojevrsnu parodiju na film Hamlet (1948) reditelja Lorensa Olivijea i šteta je što nismo u prilici da malo duže gledamo Švarcenegera kako maše mačem i pobjeđuje protivnike, baš kao u filmu Konan varvarin (1982) reditelja Džona Milijusa. Utisak malo kvari CGI tehnologija, koja u ovom trenutku nije nudila velike mogućnosti.

Scenaristi Šejn Blek i Dejvid Arnot ubacuju zaista veliki broj fazona kako bi ismijavali akcioni žanr i njegovog staloženog i neustrašivog glavnog junaka. Zanimljivo je u jednom trenutku vidjeti ormar filmskog junaka Džeka Slejtera u kojem se nalazi veliki broj odjevni predmeta koji su identični onome što uvijek nosi na sebi. Glumac Švarceneger ima dobru hemiji sa mladim kolegom Ostinom O'Brajanom i zabavno je slušati mladog momka koji pokušava da dokaže svom filmskom junaku da je on samo produkt fikcije. Takođe gledamo zanimljive posvete mnogim poznatim filmovima kao što su Sedmi pečat (1957) reditelja Ingmara Bergmana, E. T. vanzemaljac (1982) reditelja Stivena Spilberga, Amadeus (1984) reditelja Miloša Formana, Lovac na ljude (1986) reditelja Majkla Mena i Ko je smjestio Zeki Rodžeru (1988) reditelja Roberta Zemekisa.

Nažalost već oko polovine filma publika počinje da osjeća zamor, kojeg popravljaju samo rijetke scene u kojima shvatama da zapravo gledamo jednog istinski talenatovanog reditelja. Isto tako konstantne uzrečice Džeja Slejtera koje čujemo postaju manje zanimljive kako film odmiče. Stvari se malo popravljaju kada Džek Slejter i njegov mladi pomoćnik završe u stvarnom svijetu u kojem udarci izazivaju bol u pesnicama.

Poslednji akcioni heroj je ipak pomalo razočaravajući film koji može pružiti pojedinačne zabavne momente i koji zbog toga zaslužuje preporuku.

By The poster art can or could be obtained from Columbia Pictures., Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=10379506