Na zapadu ništa novo

10.05.2023 12:02

Knjiga Na zapadu ništa novo (1928) njemačkog književnika Eriha Marije Remarka je više puta ekranizovana i to uglavnom uspješno. Ističe se još uvijek film Na zapadu ništa novo (1930), reditelja Luisa Majlstouna, koji važi za jedan od najboljih anti-ratnih filmova ikada snimljenih. Ljubitelje filma i Remarkovih rečenica će obradovati podatak da nova verzija ima zaista dosta toga dobrog da ponudi. Režiju potpisuje njemačko - austrijski reditelj Edvard Berger.

Tokom 1917. godine, Prvi svjetski rat uveliko traje i to već tri godine, kada sedamnaestogodišnji Paul Bauner (Feliks Kamerer) odlučuje da svojevoljno pristupi Carskoj Njemačkoj armiji, zajedno sa svojim prijateljima Albertom Kropom (Aron Hilmer), Francom Milerom (Moric Klaus) i Ludvigom Bemom (Adrian Grunevald). Raspoređeni su na sjever Francuske, gdje upoznaju starijeg vojnika Stanislausa Kata Kacinskog (Albreht Šuh). Mladi ljudi brzo svjedoče surovosti rata. Tokom 07. novembra 1918. godine njemački državni sekretar Matijas Ercberg (Danijel Bril) uspjeva da nagovori njemačku vrhovnu komandu da započnu pregovore sa Savezničkim silama o prekidu vatre.

Reditelj Edvard Berger nije imao previše filmova u dosadašnjem djelu svoje karijere ali je očigledno svjestan težine i odgovornosti posla koji ga čeka i odmah pokazuje da je dorastao zadatku. Ne žuri sa kazivanjem priče i daje sebi dovoljno prostora da publici pruži jedno zaista intenzivno filmsko iskustvo, kakvo nemaju priliku često da gledaju, tačnije da isto dožive. Treba pohvaliti scene u kojima mladi njemački vojnici slušaju motivacione, patriotske govore u školama i zatim puni poleta i želje za trijumfom kreću na front, svakako ne znajući šta ih tamo čeka. Reditelj Berger ne čeka previše da prikaže surovu realnost ovog rata i da uhvati mlade ljude potpuno nespremne. Publika je jednako nespremna poput ovih mladića, dok reditelj Berger vješto koristi sve blagodeti modernog doba i prikazuje ovaj rovovski baš onakav kakav je bio, svirep i nemilosrdan. Kamera britanskog direktora fotografije Džejmsa Frenda vješto prati mlade ljude koji jurišaju preko bojišnice, a mi ne možemo da ne strijepimo za njihov život, dok njihovi saborci padaju usljed protivničkih metaka ili granata. Ovakve scene, sa ovolikom količinom grafičkog nasilja, svakako nismo mogli vidjeti u prošlim ekranizacijama Remarkove knjige.

Reditelj Berger je imao odličnu podršku mladih i relativno nepoznatih njemačkih i austrijskih glumaca, koji nisu imali previše uloga iza sebe. Teško je povjerovati da je ovo tek druga uloga austrijskog glumca Feliksa Kamerera i nadamo se da ćemo imati priliku da ga ponovo gledamo, kao i njegove kolege. Reditelj pravi svjesnu odluku da tokom trajanja cjelog filma zadrži ozbiljan ton i bilo koje scene koje bi mogle donjeti momente olakšanja ili sreće, u momentima predaha od sukoba, svedene su na apsolutni minimum ili su u potpunosti izbačene. Na ovaj način reditelj uspjeva da napravi jednu autentičnu atmosferu koju nećemo lako zaboraviti i koja šalje nedvosmislene anti - ratne poruke. U zadnjem djelu filma reditelj koristi čak i ove mirne trenutke u filmu da nas iznenadi i šokira i na taj način nam ne dozvoljava ni re rijetke momente predaha. Scene u kojima vidimo samopovređivanje jednog od vojnika će dugo ostati u našem sjećanju i nećemo ih moći lako zaboraviti. Upravo u završnom djelu ovog filma, shvatamo da se naše strpljenje itekako isplatilo i da još uvijek možemo biti zatečeni i iznenađeni. Svakako treba još izdvojiti pregovore između Carske Njemačke armije i Savezničkih sila, kao i postupke njemačkog generala Friedriha, kojeg odlično igra njemački glumac Devid Strizov i koji pokušava da nagovori svoju dotučenu vojsku za još jedan napad.

Na zapadu ništa novo je svakako jedan od najboljih anti-ratnih filmova koje smo gledali u poslednje vrijeme i svojevrsna gorka pilula, kojoj će se u budućnosti često vraćati istinski ljubitelji filma, a nadamo se i oni koji na film uopšteno gledaju sa daleko manje entuzijazma.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4350084