Stvor

Na Antarktiku norveški helikopter progoni psa sve do američke istraživačke stanice, da bi zatim, na očigled upravika stanice Gerija (Donald Mofat), jedan od Norvežana slučajno raznijeo helikopter, u pokušaju da ubije psa. Američki pilot R. Dž. Mekridi (Kurt Rasel) i doktor Kuper (Ričard Dajsart) odlaze da istraže norvešku bazu, gdje pronalaze zapaljeno tjelo neobičnog izgleda, koje podsjeća na ljudsko i nose ga za sobom u svoju stanicu. Biolog Bler (Vilford Brimli) radi autopsiju i saznaje da je riječ o ljudskim organima. Pas je povjeren Klarku (Ričard Masur), koji primjećuje čudna dešavanja sa ovom životinjom. U stanici se još nalaze mehaničar Čajlds (Kit Dejvid), kuvar Nauls (T. K. Karter), geolog Noris (Čarles Halahan), meteorolog Džordž Benings (Piter Meloni) i radio operater Vindous (Tomas Vejts).

Reditelj Džon Karpenter još jednom pokazuje da mu malo njegovih kolega može parirati kada je u pitanje izazivanje straha kod publike. Izuzetno vješto koristi udaljene i izolovane prostore hladnog Antarktika, da napravi jednu od najboljih filmskih atmosfera u ovom periodu. Odlično demonstrira osjećaj nelagodnosti i tjeskobe koji se polako pretvara u scene užasa i koji izaziva paranoju među samim protagonistima. Strah se polako uvlači u redove ljudi, koji ne mogu više da vjeruju svojim dojučerašnjim kolegama i prijateljima i koji ih uvijek moraju nadgledati krajičkom oka. Karpenter smišlja prosto ali logično rješenje u vidu testa krvi, koji koriste preživjeli ljudi kako bi otkrili da li je neko zaražen. Majstor pokazuje da zna da napravi tenziju i bez specijalnih efekata. Zasluge svakako idu i muzičkom kompozitoru Eniju Morikoneu, koji se pobrinuo za nezaboravnu muzičku podlogu.

Karpenter ne koristi samo mrak i sjenke već često izvodi svoje čudovište na svjetlo. Scene u kojima vidimo postepeno transformaciju dijaboličnog nepoznatog parazita u nešto što naliči na ljudsko tjelo domaćina, urezale su se duboko u sjećanje publike i zaista ih je teško zaboraviti. Karpenter je imao veliku pomoć od strane talentovanog američkog kreatora specijalnih efekata Roba Botina, koji su prethodno sarađivali na filmu Magla (1980). Botin je dosta truda uložio u praktične efekte i prikaze parazitskog stvora i ostavio zaista veliki uticaj na buduće generacije. Odličan posao je obavila i glumačka postava koju predvodi Karpenterov česti saradnik Kurt Rasel u ulozi običnog čovjeka, koji se nađe u nevjerovatnoj situaciji.

Stvor je nakon svoje premijere naišao na nezadovoljstvo kritičara, koji su navodili svoju veliku odbojnost i nelagodu prema mnogim scenama u filmu. Daleko bolji prolaz te godine je imao naučnofantastični film E. T. vanzemaljac, reditelja Stivena Spilberga, koji je takođe ponudio jednog vanzemaljca ali u okvirima vesele tinejdžerske komedije. Vrijeme je bilo itekako naklonjeno filmu Stvor, koji se danas smatra za jedan od najboljih i najuticajnijih filmova iz ovog perioda. Dobio je nastavak Stvor (2011), koji nije ponovio uspjeh originala.

Stvor je odličan naučnofantastični horor film sa impresivnom atmosferom kojeg treba preporučiti svim ljubiteljima filma zrelije dobi i izdržljivije stomaka.