Avatar: Put vode

Film Avatar iz 2009. godine je pomjerio granice vizuelnih mogućnosti sedme umjetnosti i postao najgledaniji film svih vremena. Kritičari su ga nakon premijere obasipali pohvalama, da bi vremenom njegova reputacija počela pomalo da opada. Nastavak se zaista dugo čekao, ali je konačno tu.

Šesnaest godina nakon događaja zabilježenih u filmu Avatar, Džejk Sali (Sam Vortington) i njegova supruga Nejtiri (Zoi Daldana) žive u plemenu Omatikaja sa svojim sinovima Netejamom i Loakom, ćerkom Tuk i usvojenom ćerkom Kiri (Sigorni Viver), Spajderom, sinom pokojnog pukovnika Majlsa Kvariča (Stiven Lang). Njihova usvojena ćerka Kiri je zapravo ćerka Na'vi avatara doktorice Grejs Augustin (igrala je u prvom djelu glumica Sigorni Viver).

Kanadski reditelj Džejms Kameron je svakako jedan od najtalentovanijih ljudi koji rade u Holivudu i on to iz godine u godinu potvrđuje. Pored izuzetnog talenta, Kanađina krasi tvrdoglavost bika i perfekcionizam kakvog Holivud nije vidio odavno. Kameron se nakon nevjerovatnih bioskopskih rezultata nije zaletio sa nastavkom sa kojim će pokupiti još para, već je marljivo smišljao nove načine kako da oduševi ljubitelje filma. Snimanje pod vodom se pokazalo kao veliki izazov, ali Kameron se nije smirio dok nije razvio novu tehnologiju i dok scene nisu počele da poprimaju izgled koji zadovoljava njegove kriterijume.

Već prvi kadrovi ovog filma podsjećaju gledaoce koliko se lijepo vratiti u Pandoru i provesti dio vremena sa ovim plavim humanoida. Kameron je profitirao od ovog dugog vremenskog rastojanja između dva filma i Avatar 2: Put vode izgleda impozantnije nego njegov prethodnik. Šume su guste i oku ugodne dok je biljni i životinjski svijet obojen neobično žarkim bojama koje upotpunjuju ugođaj. Scene snimljene pod vodom djeluju prelijepo ali i umirujuće. Na momente imamo utisak kao da mirno ležimo i opušteni gledamo u veliki akvarijum koji stoji pored nas. Ovaj opuštajući osjećaj ne traje previše dugo i obično je ispraćen scenom borbe, u kojoj reditelj još jednom pokazuje svoju superiornost. Prosti zumovi kamere u ključnim momentima oružanog sukoba i detaljno proučavanje svakog aspekta scene, pristo tjeraju publiku na ivicu sjedišta. Ukoliko je prvi film imao za cilj podizanje svjesti o očuvanju naših šuma, nastavak svakako najviše to isto želi da učini za okeane. Same ove poruke o očuvanju naše planete zaslužuju veliko poštovanje.

Sama priča o zaštiti porodice nije naročito originalna i ponavlja se iz prethodnog djela ali su likovi ipak zanimljiviji. Potomci Salija i Nejtiri, skloni nestašlucima i nevoljama, pokreću mnoge zanimljive scene na vodi. Publika će vjerovatno biti iznenađena da opet vidi pukovnika Majlsa Kvariča, kojeg ponovo igra Stiven Lang, iako je pukovnik ubijen u prethodnom nastavku i koji ima intrigantan odnos sa svojim sinom Spajderom. Kameron uvodi rekombinante, avatare koji imaju usađena sjećanja ljudskih vojnika. Vjerujemo da će ova ideja opstati i u nastavcima i da će dobiti još zanimljivih varijacija. Najprijatnije iznenađenje je kapetan Mik Skorsbi, kojeg igra australijski glumac Brendan Kauel. Ovaj razuzdani kapetan koji isključivo mari za novac zapravo razbija bajkovitost ovog mjesta i pokazuje u čemu leži najveći interes ljudi.

Avatar 2: Put vode je odlično režiran nastavak sa nekoliko briljantnih momenata kojeg treba preporučiti svim ljubiteljima naučne fantastike, ali i svim ljubiteljima filma uopšte.