Potpuni stranci
3 /4
Ocjena:
Pregleda:
209
Glavni glumci
Pogledaj sve glumceGlumci
Pogledaj sve glumceReditelji
Pogledaj sve rediteljeScenaristi
Pogledaj sve scenaristeProducenti
Pogledaj sve preducenteMuzički kompozitori
Pogledaj sve kompozitoreDirektori fotografije
Pogledaj sve direktore22.02.2018 13:47
Paolo Đenovesi, italijanski režiser, kreator poznatih filmova na Apeninima (Napuljski naglasak, Mjesto) ovim filmom poigrao se sa vrlo zanimljivom i čestom , ali opet dovoljno neobrađenom temom. Naime, Đenovesi je na jedan vrlo interesantan način pokazao da su mobilni telefoni, sredstva koja su nam značajno olakšali svakodnevni život, ali i da su to i mačevi sa dvjema oštricama, koji nam omogućavaju lakši pristup “zabranjenom voću”, kojem mnogi ne mogu da odole.
Radnja prati sedmoro prijatelja, tri para i jednog samca, koji se okupljaju na večeri u stanu kod Roka (Marko Đalini) i Eve (Kasi Smutniak). Za večerom, vodeći uobičajne razgovore karakteristične za dugogodišnja prijateljstva, dotiču se zajedničkog poznanika koji je prevario suprugu sa mnogo mlađom djevojkom, a koji je zaboravio izbrisati poruku iz telefona, što je rezultiralo propašću njegovog braka. Nakon rasprave oko cijelokupne situacije, Eva predlaže da oni za stolom odigraju jednu igru. Svi stavljaju na sredinu stola svoje telefone i time pristaju podijeliti sve poruke, mejlove i pozive koji prime te večeri. Prvi pozivi i poruke su prilično bezazlene, te dobar dio filma pratimo ugodno druženje grupe prijatelja, ali nakon što dvojica prijatelja zamjene telefone, kreće rolerkoster emocija. Ono što je trebalo biti simpatična igra, postaje ozbiljan zemljotres za neke brakove i prijateljstva.
Radnja cijelog filma je u jednom stanu, odnosno najveći dio u trpezariji. Ovakav način snimanja nije nepoznanica. Svi glumci u istoj prostoriji koji vode normalne razgovore, rasprave i svađe smo viđali i u drugim filmovima, npr. u Krvoproliće Romana Polanskog. Međutim, ono što krasi ovaj film je jedan vrlo dobar prelaz iz žanra u žanr, koje režiser jako dobro smišlja i sprovodi. Iako je film krenuo kao jedna pomalo romantična, porodična komedija, tokom trajanja postaje intrigantna drama sa primjesama i tragedije. Na jedan brutalan način, Đenovesi pokazuje kako “nesalomljiva” prijateljstva mogu pući, ili kako oni parovi za koje svi misle da su najjači I najskladniji u pravilu imaju i najviše tajni. Ono što je najinteresantnije u filmu, a kako to i u stvarnom životu najčešće biva, jeste to što lažova ne otkrije neka informacija, nego njegova reakcija na istu. U trenucima kada se saznaju njihove laži i tajne, likovi postaju davljenici koji spašavajući se izgovaraju druge laži, pa treće i stvaraju kulu od karata koja u jednom trenutku kreće da pada, a sa njom i maske. Film je vrhunski smišljena drama koja pokazuju mračnu stranu ljudskog karaktera, te zavisnost od mobilnih telefona koji su postal Ahilove pete mnogima od nas, a koji se u jednom dijelu filma čak nazivaju “crnom kutijom modernog čovjeka”. Kasting glumaca je prilično dobro urađen. Svaki od glumaca dobro i uvjerljiovo iznio svoj lik, ali ipak naročite pohvale se moraju dati mladoj Albi Rohvaher (Ja sam ljubav) koja glumi svježe udatu Bjanku, koja nakon saznanja za neke od tajni svoga supruga dobija nervni slom. Takođe, za pohvalu je i rola Marka Đalinija poznatog italijanskog glumca srednje generacije, koji glumi hirurga Roka, na prvu asimpatičnog lika, koji detaljnim analiziranjem filma postaje “moralna gromada” u odnosu na ostale likove. Ono što se ipak mora naglasiti i da je najveća mana filma, opet glumačka postava. Razlog je to što priča prati, prijatelje iz djetinjstva koji se druže od malena, a glume ih glumci koji nisu ni približno istih godina. Ipak, to je samo subjektivni pogled na neke detalje i te sitnice ne umanjuju kvaliteti djela. Najvažnije za svaki film jeste konačni utisak koji ostavlja na gledaoca, a potpuni stranci zaista bacaju u razmišljanje. Gledalac se može identifikovati sa nekim od likova i sam sebi postavlja pitanje kako bi reagovao na neke informacije i tajne koje mu se otkrivaju od strane partnera i prijatelja. Da li su nas moderne tehnologije udaljile i da li zaista poznajemo sebi bliske ljude?
Potpuni stranci je još jedan dokaz da evropski filmovi imaju poseban kvalitt i da za dobro ostvarenje nije neophodan budžet od nekoliko stotina miliona asmeričkih dolara i globalno poznate zvjezde, već nekoliko dobrih glumaca, jedna soba i fantastučna, životna priča.
By C@rtelesmix, Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=50345839