Dina

25.11.2023 14:40

Američki pisac Frenk Herbert je ljubiteljima naučne fantastike prije svega poznat po svojoj knjizi Dina, koja je izdata sredinom 60-ih godina prošloga vijeka. Ova knjiga, koja je radnjom smještena u daleku budućnost, je brzo oko sebe okupila veliki broj ljubitelja ovog bogatog i detaljno opisanog univerzuma, koji su, nezasiti, uporno tražili od autora novi materijal za nastavke. Saga Dina, koju čini ukupno šest nastavaka, se dotiče kompleksnih tema poput opstanka ljudske populacije, same ljudske evolucije, kao i raspodjele prirodnih resursa u budućnosti u kojoj je čovječanstvo uveliko razvilo međuzvjezdana putovanja i naselilo hiljade novih svjetova. Knjiga Dina se smatra za jednu od najboljih naučno-fantastičnih knjiga svih vremena, i dugi niz decenija je važila za jednu od onih knjiga koje su prosto nemoguće za adekvatnu filmsku dugometražnu ekranizaciju.

Prvi koji je izrazio želju da uradi filmski adaptaciju Herbertove knjige i to još sedamdesetih godina je kultni čileansko-francuski režiser Alehandro Jodorovdki (Santa sangre) i koji je želio da to uradi na jedan zaista spektakularan način, kroz ekranizuju u trajanju od nevjerovatnih četrnaest sati. Ova ideja je nažalost propala, o čemu je snimljen zanimljiv dokumentarni film Jodorovsky Dune. Već sredinom naredne decenije cijenjeni američki reditelj Dejvid Linč (Čovjek slon, Plavi somot) se prihvatio ovog teškog zadatka, ali njegova verzija Dina je naišla na razočaravajuće ocjene, prije svega kritike. Takođe je snimljena i televizijska mini-serija Frenk Herberts Dune, koja je velikim dijelom ostala vijerna knjizi.

Red je došao na izuzetno talentovanog francusko-kanadskog rediteljia Denija Vilneva koji se za veoma kratko vrijeme istakao u Holivudu. Nakon veoma uspješnog naučno-fantastičnog filma Dolazak, Vilnev se odazvao pozivu da snimi nastavak jednog od najboljih naučno-fantastičnih filmova 80-ih godina Istrebljivač, reditelja Ridlija Skota. Blejd Raner 2049. je ispunio očekivanja ljubitelja filma i Vilnev se zatim hvata u koštac sa svojim, kako on tvrdi, životnim snom, ekranizacijom Herberove kompleksne sage.

Režiser Deni Vilnev je dugo vremena i truda utrošio u ovaj odvažan filmski projekat, jer je svjestan težine posla i potrebe da se svakom aspektu ove priče posveti dovoljno pažnje. Mnogobrojni fanovi Herbertovih rečenica neće lako nikome oprostiti eventualni neuspjeh. Vilnev je, zajedno sa scenaristima Erikom Rotom (Minhen) i Džonom Spejtsom (Prometej) podijelio Herberovu knjigu na dva dijela i uglavnom se fokusirao na prvi dio. Ovaj potez je vjerovatno poučen Linčovim lošim iskustvom da sav materijal knjige stavi u jedan dugometražni film, zapravo vjerovatno jedini način da se ljubiteljima filma približi kompleksni svijet iz knjige. Vilnev koristi već prve scene filma da nagovjesti da neće žuriti sa pričanjem ove priče i da će nas postepeno uvesti u ovaj fantastični svijet. Lejdi Džesika tjera svog sina Pola Atrejdesa da trenira frekvencije svog glasa kako bi uspostavio dominaciju nad njenim umom i to na banalnom primjeru čaše za vodu. Ove scene prije svega prave adekvatan uvod u svijet daleke budućnosti ali i pomažu nam da odmah shvatimo bitnost aspekta mentalne snage uma i šta sve ona može da postigne.

Reditelj Vilnev i direktor fotografije Greg Frejzer (00:30 - Tajna operacija), koji je zamjenio Rodžera Dikinsa (Dolazak, Blejd Raner 2049.), uglavnom koriste veoma široke kadrove kako bi nam dočarali beskrajni utisak pješčanog prostranstva i grandioznosti mnogih objekata i bića poput, gigantskog pustinjskog crva. Pokazuju dobar osjećaj za dubinu kadra jer često u ovim širokim kadrovima, uglavnom ustinjene u dnu vidimo ljude, i na taj način stičemo utisak ljudske slabosti. Dina izgledom možda najviše podjeća na epski spektakl Lorens od Arabije reditelja Dejvida Lina. Vilneov saradnik Pol Lamber (Blejd raner 2049.) se pobrinuo za specijane efekte kakve rijetko bidimo na velikom ekranu.

Vilnev pravi neke zanimljive poteze koji se neće svidjeti svim ljubiteljima Herbertove knjige. On se riješava unutrašnjeg monologa i epigrafa korištenih u knjizi koji su napravili veliki problem u Linčovoj ekranizaciji i fokusira se na priču o o mladom Polu Atreudu i njegovoj majci Lejdi Džesiki, koji umjesto telepatije ponekad komuniciraju pomoću jezika znakova. Vilnev je poznat kao ljubitelj jakih ženskih likova i to potvrđuje i ovaj put kada Lejdi Džesiki daje veći značaj nego što su to učinili Herbert i Linč. Reditelj na ovaj način umanjuje mnoge aspekte Imperije i mnoge protagoniste, poput Barona Vladimira Harkonena, koji je u Linčovoj verziji imao daleko veću minutažu, ali je bio nalik na karikaturu. Nova verzija Barona nudi daleko složeniju ličnost i prisiljeni smo da gledamo gotovo nevjerovatan nivo sadizma koji proizilazi iz na prvi pogled mirne, letargične osobe. Puni potencijal vjerovatno vidjeti tek u nastavku Zbog ovoga je Vilnev dobio kritike zbog nedostatka razvoja nekih likova.

Dina je rijetko impresivan epski naučnofantastični film, kakvog Holivud nije odavno vidio.

Поштена употреба, https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=4170018