Gospoda

09.01.2020 15:00

Urednik dnevnog tabloid Big Dejv (Edi Marsan) unajmljuje privatnog detektiva Flečera (Hju Grant) da ispita vezu izmežu mafijaškog bosa Mikija Pirsona (Metju Makonahej) i Lorda Presfilda (Samjuel Vest), čija ćerka Laura (Eliot Sumner) je ovisnik o heroinu. Flečer ipak odlučuje da unovči svoja otkrića tako što će ih prodati Pirsonovom glavnom čovjeku Reju (Čarli Hanam) za sumu od dvadeset miliona funti. Pirson želi da se penzioniše i da živi mirno sa svojom suprugom Rozalind (Mišel Dokeri). On odbija ponudu kineskog gangstera Dry Eye (Henri Golding), koji radi za Lorda Džordža (Tom Vu), jer želi da proda svoj posao američkom milijarderu Metju Bergeru (Džeremi Strong).

        Britanski režiser, producent i scenarista Gaj Riči je slavu stekao veoma zabavnim kriminalističkim dramama Sneč i Dvije Čađave Dvocjevke, da bi zatim prešao na drugu strane bare i skrenuo, u vode misterije i fantazije (Kralj Artur: Legenda o maču), sa solidnom dozom uspjeha. Nakon mlakog prijema njegove adaptacije diznijevog animiranog klasika Aladin, on je odlučio da se vrati svojim korjenima i snimi film koji je veoma sličan njegovim već pomenutim gangsterskim počecima. Već nakon nekoliko početnih scena filma Gospoda, publici odmah postaje jasno ko potpisuje režiju i scenario za ovaj film. Scene su stilski režirane, priča ima nelinearnu strukturu, nasilje izbije neočekivano i nije uvijek lako za gledati, akteri su uglavnom beprijekorno odjeveni i gotovo svi protagonisti su veoma zabavni i najlakše rečeno cool. Takođe zajedničko svima njima je i to što obožavaju da slušaju svoj glas. Dijalog jeste kvalitetan i uglavnom zabavan, ali ipak djeluje po malo konfuzan, što se najbolje vidi u samom razgovoru između Reja i Flečera. Od publike se očekuje da furioznim tempom pohvata gomilu informacija, od kojih su mnoge u početku šture da bi tek kasnije došle potpune i jasne. Priča, koju je Riči sam napisao, svakako ima kliše momenata, poput gangstera koji samo želi da se penzioniše ali okolina to ne dozvoljava, ali je ispričana na veoma zabavan način. Riči vješto koristi dijalog između kriminalca Reja i detektiva Flečera da često vrati priču u blisku prošlost i to po nekoliko puta, kako bi nam dodatno pojasnio situaciju. Uvijek je zanimljivo vidjeti kako novootkrivani podaci bacaju potpuno novo svjetlo na prethodno odlgedanu situaciju, odnosno scenu. Ističe se scena u kojoj neustrašivi Rej i nekoliko kolega kriminalaca spašavaju čerku Lauru od grupe heroinskih ovisnika sa kojima je Laura provodila veliki dio vremena. Interesantan je način na koji režiser Riči nekoliko puta popularno rečeno probija četvrti zid i izbacuje svoje komentare o filmovima danas, kao i portret svih britanskih momaka u ovom filmu, koji se, ako je vjerovati režiseru ovog filma, ne boje mnogo starih i okorjelih kriminalaca. Treba pohvaliti veoma raspoloženu glumačku ekipu od kojih mnogi poput Hanama, Makonaheja, Farela i Granta daju neke od svojih najupečatljivijih uloga u dugi niz godina. Međutim, problem sa ovim filmom je u tome što publika ima utisak da je sve ovo već vidjela, ako ne kod Ričija onda svakako kod njegovih kolega iz struke. Dalje, publika nije prisiljena da osjeća veliku zabrinutost za protagonistima ovog filma, ma koliko se Riči trudio u nekim završnim scenama. Sa druge strane, malo iskusniji filmofili će sigurno cijeniti hommage Kopolinom Prisluškivanju i preslikan kadar iz odlične Mekenzijeve kriminalističke drame Crni petak za gangstere, koja je ipak bolja od Gospode.

        Gospoda je veoma dobra kriminalistička drama koju treba preporučiti svim ljubiteljima žanra željnim prvenstveno dobre zabave.

By Studio and or Graphic Artist - Can be obtained from film's distributor., Fair use, https://en.wikipedia.org/w/index.php?curid=61945109