Slatkišar

Engleski pisac Klajv Barker je ostao u dobrom sjećanju svih ljubitelja horor filma kada je režirao natprirodni horor Gospodar pakla (1987) i to baziranom na sopstvenoj knjizi The Hellbound Heart (1986). Prilikom snimanja jednog od svojih narednih filmova, takođe horora Noćna vrsta (1990), Barker je igrom slučaja upoznao engleskog reditelja Bernarda Rouza. Rouz je tom prilikom iskazao interesovanje za Barkerovu kratku priču Zabranjeni, na osnovu koje mu je autor priče dozvolio da snimi dugometražni film.

Helen Lajl (Virdžinija Madsen) je studentkinja semiotike Univerziteta Ilinois u Čikagu koja vrši istraživanja koja se odnose na urbane legende na američkom tlu. Tokom svog istraživačkog rada ona saznaje Slatkišara, duha koji ubija svakog koji izgovori njegovo ime pet puta ispred ogledala. Kada sazna za nedavno ubistvo u jednom siromašnoj stambenoj četvrti Helen odlazi tamo kako bi saznala više podataka. Lokalni mještani smatraju da je to djelo Slatkišara iako Helen odbija da u to povjeruje i nastavlja svoju istragu. Kada ne uspije da sazna sve što je zanima, ona odlazi kod svoj drugarice Bernadet Volš (Kejsi Lemons). Nakon razgovora sa Bernadet o utvari zvanoj Slatkišar, Helen odlazi u kupatilo svoje drugarice, staje ispred ogledala i izgovara ukleto ime pet puta, ali ništa se ne dešava. Nakon toga Helen i Bernadet zajedno odlaze na mjesto ubistva i tu upoznaju samohranu majku En-Mari Makoj (Vanesa Estel Vilijams) i njenog sina Entonija (Laneša Martin). To isto veče Helen odlazi sa svojim suprugom Trevorom Lajlom (Zander Berkli) na večeru gdje saznaje od svojih prijatelja da je Slatkišar zapravo afroamerički slikar Danijel Robitejl (Toni Tod), koji je živio krajem devetnaestog vijeka i čiji otac je bio rob. Naime Danijel se zaljubio u jednu bijelkinju i kada je ta žena zatrudnila, njen otac je poslao grupu ljudu da linčuju mladog slikara. Danijel je tom prilikom istrpuio izuzetno veliku fizičku bol i čak je ostao bez desne šake.

Engleski reditelj i scenarista Bernard Rouz je već jednom demonstrirao svoj raskošni talenat i to mračnom fantazijom Kuća od papira (1988). Ovdje ponovo pokazuje da mu žanr horora itekako odgovara i da umije da napravi atmosferu od koje se dižu dlačice na potiljku naše glave. Reditelj ovu priču počinje svojevrsnom posvetom hororu Isijavanje (1980) reditelja Stenlija Kjubrika, koja se ogleda istaknutim širokim kadrovima koji sa velike visine prate automobile koji se kreću auto-putem. Ovi naizgled svakodnevni događaji uz turobnu muziku američkog kompozitora Filipa Glasa, izazivaju nevjericu i lošu slutnju kod publike. Publika zatim shvata da će se njiove najlošije slutnje ispuniti kada ugleda roj pčela i čuje duboki i zlokobni glas naslovnog antagoniste Slatkišara, koji kaže da će gvozdenom kukom, koju ima mjesto ruke, da raspori svoju žrtvu, od prepone pa skroz do grla. Reditelj Rouz još nekoliko puta kasnije tokom trajanja filma, koristi kadar iz velike visine i uglavnom ga koristi kao najavu kobnih dešavanja.

Reditelj Rouz radnju Barkerovog romana seli iz Liverpula u Čikago, što mu pruža priliku da se fokusira na rasne i socijalne nemire koji su vladali u Americi početkom devedesetih godina prošloga vijeka. Ljudi bijele pute su prikazani kako žive komforan i ugodan život u prostranim i lijepim stanovima, hrane se u skupim restoranima, dok njihovi sunarodnici tamnije puti nisu te sreće i uglavnom žive u siromašnim četvrtima. Njihov život je neizvjestan i težak i strahuju od sviju, počevši od svojih komšija iz kvarta. Naslovnog antagonistu Slatkšara igra tamnoputi američki glumac Toni Tod, kojem je ovo vjerovatno najbolja uloga karijere. Reditelj Rouz očekivano ne žuri da nam pokaže naslovnog junaka, već postepeno gradi priču o njemu i prikazuje nam njegovu tešku životnu priču, što izaziva neočekivane simpatije pubike. Treba svakako pohvaliti intrigantnu legendu o Slatkišaru, koju je smislio autor Klajv Barker i koja će dugo vremena ostati u sjećanju publike. Reditelj Rouz takođe pokazuje kako se život jedne studentice polako pretvara u košmar. Rouz tom prilikom traži strpljenje ali i inteligenciju publike dok im servira niz ne baš lako prihvatljivih slučajnosti, koji su zadesili ovu nesretnu ženu. Mnoge scene su snimljene po dnevnom svjetlu ali uspjevaju da izuazovu jezu i ponekad užas. Glumci Virdžinija Medsen i Ksander Barkli (Terminator 2: Sudnji dan) su veoma dobro odradili svoj dio posla.

Slatkišar je postigao dobar finansijski uspjeh i do kraja decenije uslijedila su dva nastavka, Slatkišar 2: Oproštaj od mesa i Slatkišar 3: Dan mrtvih. Isto tako, američka rediteljica Nia Dekosta i scenarista Džordan Pili su odlučili da ignorišu ova dva nastavka i da snime direktan nastavak na prvi dio filma pod istoimenim nazivom Kendimen (2021), ali sa ipak manje uspjeha.

Slatkišar je veoma dobar gotski nadrealni horor film koji je stekao kultni status i kojeg treba preporučiti ljubiteljima horor žanra.