Zemaljski dani teku

17.06.2017 00:219

Naš proslavljeni reditelj Goran Paskaljević je tokom sedamdesetih godina, nakon dva uspješna filma sa glumcem Irfanom Mensurom, Pas koji je voleo vozove i Zemaljski dani teku, odlučio da snimi jedan manje ambiciozan film, čiji protagonist su ljudi u poznim životnim godinama i čija radnja se dešava u jednom staračkom domu. Moguća inspiracija za ovaj fim je drama Let iznad kukavičjeg gnijezda iz 1975. godine, reditelja Miloša Formana, u kojem glavnu ulogu igra Džek Nikolson.

Penzionisani kapetan broda Vujović (Dimitrije Vujović), koji živi od skromne penzije i slikanja portreta, odlazi da živi u starački dom, gdje ga dočekuje socijalna radnica (Mila Keca). Keca prepoznaje odmah da je kapetan vesela osoba, koja širi pozitivnu energiju oko sebe i odlučuje da ga smjesti u sobu sa gospodinom Predićem (Obren Helcer). Predić je za razliku od kapetana veoma zatvorena osoba koja ne voli druženje bilo kakve vrste. Kapetan saznaje da je u toku organizacija dočeka nove godine i odmah se prijavljuje da pomogne i da organizuje doček.

Reditelj Goran Paskaljević je možda inspiraciju pronašao u Formanovom remek-djelu, ali je Zemaljski dani teku originalan film, koji odiše sopstvenom pričom i likovima. Paskaljević započinje svoju priču kapetanovim razgovorom sa socijalnom radnicom i odmah nas upoznaje sa ovim staračkim domom i svojim junakom. Reditelj nije želio poznate ni iskusne glumce, već je šansu dao ostarjelim ljudima koji nisu nikada prije glumili, Dimitriju Vujoviću i Obrenu Helceru. Ovaj potez je doprinjeo iskrenosti i samoj uvjerljivosti priče i učinio mnoge scene zaista emotivnim. Kapetanov razgovor sa radnicom staračkog doma odaje njegov strah od samoće, a to je nešto univerzalno sa čime se možemo svi poistovjetiti. Takođe njegov odnos sa cimerom povučenim cimerom Predićem je odrađen veoma suptilno i uvjerljivo. Paskaljevićev scenario odiše iskrenošću i dobro je prilagođen mjestu radnje. Ovi ostarjeli ljudi su puni ličnih doživljaja, a kapetan ima dovoljno strpljenja da ih sve strpljivo sasluša. Direktor fotografije Milan Spasić koristi mirne, dokumentarističke kadrove kako bi nam prikazao atmosferu staračkog doma i mnoge proste ali iskrene životne priče. U završnici filma čujemo dirljivo kapetanovo izvođenja pjesme Zemaljski dani teku, ali i pjesmu Đelem, Đelem Olivere Katarine iz filma Skupljači perja, reditelja Aleksandra Petrovića.

Dimitrije Vujović se odlično snašao u svom filmskom debiju, kao veseli penzionisani kapetan, dok Obren Helcer uvjerljivo igra osobu koja uvijek smišlja izgovor da izbjegne druženje. Treba još pohvaliti Milu Kecu i Šarlotu Pešić.

Zemaljski dani teku je jednostavan ali zaista dirljiv film, koji predstavlja veliki plus za sve njegove učesnike ali i za jugoslovensku kinematografiju.