Zatvorenici

17.06.2017 00:217

Kanadski reditelj Deni Vilnev je pažnju svjetske javnosti skrenuo dramom Zgarišta iz 2010. godine, koja je snimjena u rodnoj Kanadi. Film je nakon premijere na filmskim festivalima u Veneciji i Torontu, osvojio brojne nagrade, uključujući i nominaciju za Oskara za najbolji film na stranom jeziku. Ispostavilo se da je upravo ovaj film svojevrsna odskočna daska za rad u Holivudu. Vilnevov prvi projekat u zemlji snova je triler Zatvorenici.

Keler Dover (Hju Džekman) i njegova žena Grejs (Maria Belo) proslavljaju Dan Zahvalnosti kod svojih prijatelja, porodice Birč, Frenklin (Terens Hauard) i Nensi (Vajola Dejvis). Pred kraj dana shvate da su najmlađe ćerke ovih porodica, Ana Dover (Erin Gerasimovič) i Džoj Birč (Kajla-Dru) nestale. Slučaj nestanka prijavljuju policiji. Slučaj preuzima detektiv Loki (Džejk Džilenhol), koji u razgovoru sa unesrećenom porodicom saznaje za kamp prikolicu koja su bila parkirana nedaleko od njih. Detektiv je brzo pronalazi i hapsi vozača Aleksa Džounsa (Pol Dejno), mladog čovjeka koji ima inteligenciju desetogodišnjaka. Nezadovoljan radom policije, Dover započinje sopstvenu istragu.

Reditelj Deni Vilnev pokazuje već u uvodnim sekvencama filma da nije slučajno doveden u Holivudu i da su nagrade za prijašnji film završile u pravim rukama. Podmuklo koristi Dan Zahvalnosti, praznik koji evocira porodično okupljanje i sreću, da baci dvije porodice u potpuni očaj. Odbija da nam prikaže samu otmicu djevojčica, a zatim nam prenosi svu patnju i bol ove novonastale situacije. Zatim nas zavodljivo uvlači u ovaj složeni filmski lavirint. Interesantna je i sama simbolika lavirinta, koji se provlači kroz radnju filma ali koji isto tako, tematski povezuje čitav film. Tom prilikom koristi duge i sumorne kadrove, zasluga direktora fotografije Rodžera Dikinsa i adekvatnu muziku kompozitora Johana Johansona.

Vilnev vješto gradi dalji razvoj filma i utiču na to da razumjemo muke koje prolazi otac otete ćerke Dover, kojeg odlično igra Hju Džekman, da bi nam zatim njegovi dalji postupci, u kojima preuzima zakon u svoje ruke i u kojima primjenjuje silu, djeluju kao izlaz iz ove situacije. Usput ne možemo pomoći a da se ne zapitamo šta bismo mi uradili u ovakvoj situaciji i dosta nas se plaši odgovora na ova pitanja. Film prosto utiče na psihu gledoca da zaželi povratak djevojčica po bilo koju cijenu. Treba izdvojiti impresivnu scenu u kojoj očevi nestalih djevojčica uzimaju zakon u svoje ruke i muče mladog Aleksa Džounsa, u jednoj napuštenoj kući. Scena u kojima pomahnitali otac Keler Dover zamahuje i udara čekićem u umivaonik u kupatilu će se dugu motati po podsvjesti gledaoca i vjerovatno je možemo uvrstiti u jednu od najintrigantnijih scena u holivudskim trilerima u XXI vijeku. Publika uporno pokušava da riješi misteriju kidnapera, ali je pred njom postavljen zaista težak zadatak. Fanovi teorija zavjere će svakako prepoznati ime Aleksa Džounsa ali i dosta drugih scena. Utisak dijelom kvari konačni ishod podzapleta vezanog za mladog Boba Tejlora, koji djeluje malo isforsiran.

Vilnev je odličan posao napravio i u radu sa glumicam. Primjetno je da je od njiih zahtjevao da se igraju sa svojim najmračnijim osjećanjima i rezultat je zaista impresivan. Hju Džekman se pokazao kao pravi izbor za čovjeka koji ne može mirno da stoji po strani i da se uzda u policiju. Odbacuje svoj veseli i šarmantni osmjeh i pokazuje nam stranu svoje ličnosti za koju nismo znali da postoji. Džejk Džilenhol je takođe uvjerljiv kao istrajni detektiv, u tolikoj mjeri da skoro i ne primjećujemo nedorečenosti i nedostatke njegovog lika. Marija Belo, Terens Hauard i Vajola Dejvis odlično demonstriraju ljude obuzete tugom, dok Pol Dejno još jednom pokazuje da zna da odgovori na izuzetno zahtjevne uloge.

Zatvorenici je zreo i kvalitetan holivudski triler, koji se na odvažan način nosi sa datom tematikom.

[[File:Prisoners2013Poster.jpg|thumb|Prisoners2013Poster|alt=Prisoners2013Poster.jpg]]