17.06.2017 00:01
Kada je reditelj Danny Boyle objavio početkom XXI vijeka da priprema film o zombijima, čak su i najveći fanovi ovog Britanca, dočekali ovu vijest sa velikom dozom skepticizma. Filmovi o zombijima ili tačnije inficiranim ljudima koji su doživjeli kobnu tjelesnu transformaciju, su nastali još sredinom prošloga vijeka, ali su vremenom gubili na svom kvalitetu. Ovaj nedostatka originalnosti je doveo do prezasićenjena i bezidejnosti ovog žanra, i do toga da krajem 90-ih godina prošloga vijeka, publika očekuje ove filmove sa odbojnošću, pa čak i podsmjehom.
Troje aktivista za oslobođenje životinja provaljuju u medicinske loboratorije u Kembridžu i uprkos strogom upozorenju zaposlenih naučnika, oslobađaju zarobljene šimpanze. Šimpanze su, naime, inficirane izuzetno zaraznim virusom koji izaziva težak oblik besnila. Šimpanza ujeda i inficira jednu aktivistkinju, koja zatim napada i zarazi sve prisutne. 28 dana kasnije, Jim (Cillian Murphy) se budi iz kome u jednoj londonskoj bolnici i primjećuje da su ulice puste. Ubrzo ga napada grupa zombija, ali mu priskaču u pomoć Selena (Naomie Harris) i Mark (Noah Huntley). Oni mu objašnjavaju da se virus ubrzano širi i da uzima sve veći broj ljudski žrtava. Trojici preživjelih se kasnije pridružuju taksista Frank (Brendan Gleeson) i njegova ćerka Hannah (Megan Burns).
Nakon zanimljivog prologa filma, režiser Danny Boyle nastavlja veoma učinkovitom i dugom scenom, u kojoj vidimo pomalo dezorijentisanog Jima, koji hoda u bolničkoj odjeći, kroz ulice postapokaliptičnog Londona. London djeluje potpuno prazan, ali mu misteriozna muzika Johna Murphija, i tamna i, tako reći, jeftina kamera Anthonija Doda Mantla, daju zlokoban predosjećaj. Treba izdvojiti odličnu Murphijevu kompoziciju In The House – In A Heartbeat. Boyle obistinjuje loše sumnje gledaoca, sa gomilom pobješnjelih i krvi gladnih zombija, koji počinju da jure Jima. Ideja scenariste filma Alexa Garlanda da, za razliku od Romerovih usporenih zombija, ovi novi zombiji trče veoma brzo, je veoma učinkovita. Ovim zaraženim ljudima upravlja zvjerski instinkt i oni, bez i malo obzira za sebe, napadaju ljude. Moglo bi se reći da ovi zombiji djeluju kao da su dobili adrenalinski šok. Boyle i Garland pomažu Jimu slanjem lokalne grupe zaštitnika, zatim ga sklanjaju kod oca i ćerke u porodični dom, da bi na kraju utočište pronašao u vojnoj bazi. Ove scene su dobro iskorištene da se prikaže način na koji se različite klase stanovnika, nose sa novonastalim haosom. Jezivo je vidjeti način na koji se vojska, svojevrsni poljednji krik otpora ljudi, odnosi prema preživjelim, ali i prema zaraženim ljudima.
Cillian Murphy je vrlo dobar izbor za glavnog junaka, Brendan Gleeson je takođe uvjerljiv kao dobronamjerni otac, isto kao i odlična Naomie Harris. Treba pohvaliti Boylovog starog saradnika Christophera Ecclestona, Nou Huntlija i mladu Megan Burns.
Posebno izdanje filma 28 Dana Kasnije ima čak tri alternativna završetka. Dva završetka su snimljena i mogu se pogledati, dok je treći predstavljen kroz crteže.
28 Dana Kasnije je interesantan horor film sa zombijima, koji je preporodio ovaj podžanr, i natjerao kritiku i publiku da sa više poštovanja gledaju na njega.
[[File:28 days later.jpg|thumb|28 days later|alt=28 days later.jpg]]
